Dok najveći deo pravoslavnog stanovništva tuguje zbog upokojenja patrijarha Irineja, postoji deo društva kojem taj događaj ne znači ništa.
Iako su zastave naše države spuštene na pola koplja, a pred nama su tri dana žalosti, pojedini lokali u glavnom gradu proslavljaju sa glasnom muzikom i raduju se ovom petku, kao da on nije tužan, zbog iznenadne smrti Irineja.
Dok većina građana u svojim domovima u miru obavlja poslove i bez ikakvog slavlja odaje počast Irineju, određen broj ljudi slavi. U grupi bez maski, skače pod uticajem glasne muzike i alkohola.
Ovaj primer, bezobzirnog dela građana, pokazuje da među nama postiji skup ljudi koji nemaju ideju o kolektivnom duhu, koji ne razmišlja o svojim sugrađanima i koji iako se naša zemlja nalazi u teškoj situaciji, što zbog sve gore epidemiološke situacije, a napokon i loše vesti koja nas je jutros u vidu smrti patrijarha Irineja zatekla, krši sve mere zaštite, koje je propisao Krizni štab, ali i bez imalo društevene svesti proslavlja.
Na kraju je uvek lako kriviti vlast i nadređene, mnogo lakše nego ideja da pojedinac krene od sebe i razmisli šta je to što on čini kako bi ovo društvo oplemenio.