Shvatila sam da je živa osoba tek kad sam prišla i ja kolima i tu sam se ukopala.
Koliko smo postali bezosećajni govori postupak Beograđana koji su večeras staricu koja je pala na sred ulice zaobilazili čitava dva sata, dok jedna sugrađanka ipak nije odlučila da joj pomogne.
“Neće nas ubiti korona, ubiće nas samoživost”, tako je završila tvit jedna žena razočarana što niko nije zaustavio automobil od prolaznika da pomogne starici u Zemunu koja je pala nasred ulice. Ona je zaustavila automobil i naježila se kada je starica rekla da sedi na kolovozu dva puna sata.
Post prenosimo u celosti.
“Danas popodne u centru Zemuna, u ulici Cara Dušana, jedna stara žena je sedela na sred trake – jedne od ukupno dve. Bio je već mrak i nije se uopšte dobro videla, videla sam samo da automobili, autobusi ispred mene nešto obilaze i prolaze. Sedi na sred puta.
Shvatila sam da je živa osoba tek kad sam prišla i ja kolima i tu sam se ukopala. Žena. Starica. Romkinja. Sedi na sred puta i svi je obilaze. Mislim da su mislili da prosi, to sam i ja pomislila u prvi mah. Ukočim u trenutku, žena iza mene naravno psuje dok pokusava da me obiđe.
Ja čekam jedno 5 minuta da se traka pored raščisti da mogu da otvorim vrata, dete mi sedi pozadi i strah me da nas neko ne udari od pozadi. Kad sam došla do žene vidim štap pored nje i blizu nje na putu telefon i ključ od kuće. Pitam šta je bilo, objašnjava mi da je pala, da već dugo tako sedi jer ne može da ustane (ona tvrdi dva sata). Možda nije dva, ali dugo jeste. Od trenutka kad sam iz daljine primetila da je nešto na putu dok nisam stigla do nje prošlo je više od 30 kola i autobusa! 30!! NIKO, ALI NIKO nije stao. Nije čak ni usporio!
Tek kad sam krenula da je podižem prišao je neki momak koji je pomogao da je podignem i zajedno smo je preveli preko ulice. Kuća joj je bila tu na 6 metara, gledala je u nju sve vreme. Jedva se kreće uz štap, ne može da održi ravnotežu ni kad stoji.
Na pitanje šta je radila sa druge strane ulice rekla je da je išla kod zene koja joj daje da jede. Nosila je nazad dve velike kese stvari, težih od nje same. Ostavili smo je kod njene kapije, ali kad sam se okrenula shvatim da i dalje stoji tamo. Vratim se i tek na moje pitanje ponovo kaže mi da ne moze sama da uđe čak ni kroz dvoriste do stana.
Utisak snažan mi je da je toliko navikla da ne očekuje pomoć da kad smo je ostavili kod kapije nije ni pomislila da nam traži da je uvedemo.
Odvela sam je do stana, pojavila se tu još jedna zena iz komsiluka, otključale smo i ušla je.
30 kola i autobusa – 30 puta horora u očima dok gleda kako joj se farovi približavaju i ne zna da li će je vozač videti. 30 puta je ta žena premrla od straha! To je i jedno bar 70, i više, ljudi koji su prošli i nisu stali.
SRAM VAS BILO! Neće nas ubiti korona, ubiće nas samoživost”
Izvor: Objektiv.rs