Prvi pisani trag o Perseidiju potiče iz 36. godine naše ere
Svake godine između 17. jula i 24. avgusta na nebu se događa pljusak zvezda padalica, odnosno, meteorski pljusak Perseidi, a njegov vrhunac je večeras i sutra uveče!
Zvezde padalice nemaju veze sa “zvezdama koje padaju”, već je reč o meteorima, metalnim ili kamenim nebeskim telima koja obilazeći Sunce ulaze u Zemljinu atmosferu i prolazeći kroz nju sagorevaju.
Zbog toga što ta pojava izgleda poput baklje koja pada prema Zemlji, naziva se zvezdama padalicama.
Brzina kretanja
One se mogu videti svake vedre noći, ako se nebo posmatra negde van svetla grada.
Nekoliko hiljada tona različitih čestica i prašine uleti u našu atmosferu svake godine, ogromna većina sagori u atmosferi i ne stigne do površine Zemlje, ali neke od njih, one veće, “prežive” i padnu na površinu. Tada se nazivaju meteoriti.
Brzina kojom čestice uleću u atmosferu naše planete kreće se u intervalu od 30 do 70 km/s, a svetlosna pojava, meteor, nastaje na visini od 80 do 120 km.
Tokom prethodnih godina vreme maksimuma aktivnosti Perseida “videlo” se i 80-100 meteora na sat!
Najstariji podaci
Prvi pisani trag o njima potiče iz daleke 36. godine naše ere, kada je u Kini zabeleženo nekoliko stotina meteora u periodu od samo nekoliko sati.
U periodu od VIII do XI veka postoje nedvosmisleni pisani tragovi o ovom meteorskim roju iz Kine i Japana. Tokom XVIII i IX veka, astronomi su prikupili dosta podataka o ovom roju, ucrtavali su njihove putanje i beležili sjaj i boju pojedinih meteora.
“Izvor” roja odredio je Vilijam Dening, na osnovu 2.500 tragova meteora zabeleženih između 1869. i 1898. godine. On je izračunao da se “izvor” roja nalazi u sazvežđu Persej, po čemu je i roj dobio ime.