Večno prebivalište velikog glumca i njegove supruge je u potpunosti uništeno!
Dva drvena krsta, potpuno izbledela od kiše i sunca, polomljena, nalegla ukoso jedan preko drugog, privlače pažnju prolaznika koji prođu pored parcele broj 94 na Novom bežanijskom groblju u Beogradu.
Tu su sahranjeni poznati srpski filmski, televizijski i pozorišni glumac Milan Srdoč, preminuo 1988. godine, i njegova supruga Jelica, preminula 2009. Njihovo grobno mesto je, kao i mnoga u Srbiji, zapušteno. Srdočeva porodica davno je zapostavila njegov grob. Budući da je Novo bežanijsko groblje lepo uređeno, prepuno je drveća i travnjaka i nalik lepom parku, to više u oči pada Srdočev grob, baš pored staze za pešake, bez ijednog cveta, travke.
Gledajući njegov grob, slučajni prolaznik ne može a da se ne seti barem jedne od njegovih nezaboravnih uloga, od njih čak 140. Glumio je u blizu 50 filmova. Srdoč kao simpatični prodavac lozova čika Mige zasmejavao nas je do suza u “Ludim godinama”. Bio je i potresni, tužni, zaboravljeni „doktor za boks“ iz filmskog omnibusa „Subotom uveče“, prepredeni nakupac iz filma “Šesta brzina” i kultne serije “Priče iz radionice”, urnebesni pijanac Čeda iz Paskaljevićevog “Posebnog tretmana”, ali i junak našeg detinjstva iz “Nevena” (čika Ilija), “Poletarca”, “Babinog unučeta”… Glumac koga pamtimo i iz naše mladosti, iz serija: “Diplomci”, “Muzikanti” i filma “Burduš” – gde je bio tužno-smešni violinista.

Foto: Printscreen
Od rane mladosti igrao je u nekoliko pozorišta, među kojima su i daske koje život znače u Zaječaru, Beogradskoj komediji (Beogradsko dramsko) i Narodnom pozorištu.
Imao je sreće da zaigra čak i u vesternu, i to pored Stjuarta Grejndšera, zatim kod Gorana Paskaljevića u “Sutonu” pored holivudskog glumca srpskog porekla Karla Maldena… Slobodnjak je bio od 58. Srdoč je stalno bio angažovan, kako na filmu tako i na televiziji.

Foto: Printscreen
U svoju večnu kuću preselio se na Božić, 7. januara 1988, u 68. godini. Otišao je tiho i skromno, kako je i živeo. Možda mnogo godina posle njegove smrti možemo da mu se odužimo za silne emocije koje je u nama svojom glumom izazivao.
Milan Srdoč je krajem Drugog svetskog rata izvukao “srećan loz” jer je izbegao streljanje 1944, za koje je bio predviđen, zajedno sa Duškom Ilićem, u čijoj je glumačkoj grupi tokom rata igrao mahom Nušićeve komade. Ilića je narodna vlast streljala u Košutnjaku, bez suđenja, a Milan Srdoč je pomilovan u poslednji čas, ali je prisilno poslat na Sremski front, gde je lakše ranjen.
Prizor na beogradskom groblju je ne promenjen i u današnjim danima, što sevedoče revoltirane objave na društvenim mrežama: