Istanbul Başakşehir bio je duboko u svojoj polovici terena i branio se kada je Deniz Türüc ukrao loptu Juanu Mati na sredini terena. Krenuo je lijevom stranom prema golu, sustigla su ga dvojica igrača Manchester Uniteda, a kao najbolje i jedino rješenje činilo se dodavanje u sredinu gdje je bio markirani Demba Ba. Senegalski veteran dovoljno je iskusan i mudar da bi znao kako se neće tek tako izboriti za udarac, pa je loptu naprosto propustio u prazni prostor. Iz drugog plana onamo je brzo dotrčavao igrač s brojem sedam; potpuno sam, namjestio se i iz prve desnom raspalio po lopti koja je prozujala pokraj vratara i zakoprcala se u mreži.

Za nekoga bi tih 10 sekundi bilo vrhunac karijere. Najveća i najvažnija stvar koju je napravio u životu. Pobjednički pogodak velikom Manchester Unitedu u Ligi prvaka, i to nakon što je pola sata prije preko čitavog terena dodao za prvi pogodak; asistencija i gol u istoj noći najjjačeg klupskog natjecanja na svijetu, nešto što je posljednji protiv Uniteda uradio Arjen Robben prije šest godina. Ali za malenog Bosanca bila je to samo još jedna uobičajena istanbulska noć. Hladna egzikucija, još hladnija proslava, 90 minuta teškog i napornog rada, kapetanska vrpca oko ruke.

Edin Višća je već dugo vrlo važan kotačić i pravi vođa ekipe koja je osvojila tursko prvenstvo. Uglađeni majstor, velikog osmjeha preko lica, čovjek koji je u stanju napraviti sve što zamisl.

Ni mjesec dana nije prošlo otkako je još uvijek aktualni izbornik nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine izašao pred novinare i objašnjavao zašto Višće uopće nije bilo u zapisniku utakmice s Nizozemcima u Zenici. Edin nije dobro, teškim je glasom rekao Dušan Bajević, nije dobro jer je čitavu krivicu preuzeo na sebe. Višća je promašio jedanaesterac u raspucavanju sa Sjevernim Ircima i BiH je ostala bez plasmana u finale baraža, bez još jedne šanse za veliko natjecanje; bio je tužan i shrvan. Ali nije samo Edin krivio sebe — krivili su ga svi. Bio je jedan od najlošijih igrača na terenu, potpuno izgubljen u oba pravca i skoro beskoristan.

Taj turski Edin Višća, nogometni doktor Henry Jekyll, u bosanskim se noćima neželjeno transformira u nesretnog, tužnog, lošeg Edina Višću

Slika je bila potpuno drugačija od one istanbulske, siva i tužna, i takva je prečesto kada Višća oblači dres svoje reprezentacije. Skrivajući se od suigrača na terenu, od navijača pored njega, spuštene glave, umoran i nesretan.

Nogometni Dr. Jekyll i Mr. Hyde.

Njegova karijera zapravo je sasvim atipična za moderni bosansko-hercegovački nogomet i lakše bi je bilo smjestiti u neko davno svršeno vrijeme. Mjesto rođenja ovog 30-godišnjaka je Olovo, ali je odrastao u mjestu Čuništa, malenom selu s jedva 500-tinjak glava, tamo negdje na pola puta između Olova i Zavidovića. Njegov nogometni talent nije se brusio u školama i akademijama, nego na blatnjavim livadama. Prvo je, još kao 15-godišnjak, preselio u Banoviće, gdje je dobio priliku igrati za tamošnju Budućnost.

Jedan je to od mnogih BiH klubova sa rudarskom tradicijom, koji je tek u tri sezone nastupao u Premijer ligi, a najveći je uspjeh ostvario na početku 2000-ih kada je dogurao i do Kupa UEFA. U vrijeme kada je maleni i štrkljasti Višća počeo dobivati priliku, Budućnost se borila za život u Prvoj ligi Federacije Bosne i Hercegovine, drugom rangu natjecanja poznatom po svojoj surovosti i brojnim, nikad procesuiranim sudačkim malverzacijama. Ipak, i na takvim divljim terenima Višća je već sa 17 privlačio pozornost boljih i većih, a u ljeto 2009. ga je (navodno) Senijad Ibričić preporučio Hajduku.

Ante Miše vodio je momčad na otvaranju stadiona u Dugopolju kada je potpuno nepoznati dječak na poluvremenu zamijenio Mirka Oremuša i odradio pola minutaže na poziciji desnog bočnog. Nije ostavio spektakularni dojam, malo tko to i može za 45 minuta nogometa, pa su mu su se u Splitu zahvalili, a mladić je produžio za Sarajevo.

Ondje ga je na Grbavici poželio tadašnji (i opet današnji) Željezničarov trener Amar Osim, kojemu se svidjela njegova brzina, skromnost i umijeće s loptom. Osim tvrdi da je za Višću Željo isplatio 10.000 eura odštete, mada čak i tako malo novca zvuči previše za nedokazanog mladića pristiglog iz nižeg ranga natjecanja u BiH. Međutim, i u Sarajevu je, zbog problema s papirima, Višća pola godine proveo na tribinama i tek trenirajući s momčadi, više gladan nego sit, očekujući svoju prvu priliku.

Ona je došla 27. veljače 2010. kada je Edin prvi put obukao plavi dres, i to u pobjedi nad Čelikom (4-2). Osim mu je našao idealnu poziciju; iako je Višća pokušavao na desnom beku, jedno vrijeme i na poziciji zadnjeg veznog, Osim je bio svjestan da njegova brzina, pogotovo u sporoj domaćoj ligi, najviše do izražaja dolazi na krilnim pozicijama. Ponekad bi mijenjao strane, ali s desnog krila je sudjelovao u osvajanju titule prvaka te 2010., a onda i Kupa sezonu kasnije.

Za njegovu karijeru ključna je zapravo bila prijateljska utakmica koju su u ljeto 2011. — skoro točno dvije godine nakon probe u Hajduku — Željezničari igrali sa Istanbul Başakşehirom. Bili su na pripremama u Sloveniji, u Moravskim Toplicama su dobili Turke s 4-3, a ovi su se, preko tadašnjeg vratara Kenana Hasagića, angažirali i za navodnih 400.000 eura Višću iz Sarajeva preselili u Istanbul.

Nije nikakva tajna da je klub, osnovan 1990. kao sportsko društvo lokalnog vodovoda, svoj uspon i procvat doživio zahvaljujući povezanosti s aktualnim predsjednikom i vladarom Turske Recepom Tayyipom Erdoğanom. Bez navijačke baze, ali s podrškom vlasti, Istanbul BB je na početku Višćine turske karijere bio tek prosječna momčad koja je 2013. čak ispala u niži rang natjecanja. Međutim, stvari su se brzo posložile, a klub polako izrastao u važan faktor u turskom nogometu, i to s Višćom kao jednim od najvažnijih igrača.

Ostao je u ekipi i nakon ispadanja iz lige i već do 2014. je skupio 100 nastupa za klub. Sada ih već u službenim natjecanjima — igrao je s ovim klubom i Europa ligu i Ligu prvaka — ima 357, gol Unitedu bio mu je 104. a asistencija točno 100. Zato je trijumf nad Englezima samo dijelić slagalice koja ima mnogo važnije dijelove — Višća je Istanbul Başakşehir prošle sezone vodio do prve titule u povijesti kluba, a bio je i najbolji igrač turskog prvenstva te daleko najbolji igrač svoje momčadi, za koju je u 51 utakmici postigao 20 golova i imao 14 asistencija. Bolje od svega toga teško da može, barem ne u toj ligi i u tom društvu. Savršeni doktor Edin.

Reprezentativni dres prvi put mu je dao Safet Sušić još dok je bio u Željezničaru, u prijateljskoj utakmici s Poljacima igranoj u Turskoj u kojoj su nastupili većinom igrači iz domaćeg prvenstva i koja nije bila u službenom FIFA-inu terminu.

Tri godine kasnije dobio je prvih 20 minuta u društvu najboljih, u gostujućem prijateljskom trijumfu nad Slovencima. Prošao je Višća i juniorsku i mladu reprezentaciju i nije bilo nikakve sumnje da je jedan od najtalentiranijih, igrač na kojemu će nacionalna selekcija graditi budućnost. Čitavih 90 minuta prvi put je odigrao protiv Argentinaca, dobivao je i minute na Svjetskom prvenstvu, a s novim ciklusom i kasnije dolaskom Mehmeda Baždarevića unaprijeđen je u standarnog reprezentivca.

No, stvari su u plavom dresu išle mnogo teže nego u onom narančastom.

Prije svega, razumljivo je da performanse u klubu i reprezentaciji nisu iste. Na sličan način žrtve javnosti postajali su i mnogo bolji igrači od Višće od kojih su Bosanci i Hercegovci očekivali čuda. Za uspjeh reprezentacije potrebna je prilagodba samoj momčadi i suparnicima, sustav kakav Bosna i Hercegovina nije imala doslovno nikad. Prečesto su izbornici imena tek tako razbacivali po terenu, bez pravog koncepta i ideje kako ih iskoristiti. Neki su se na takvu improvizaciju sposobni prilagoditi i izvući najbolje za sebe, a za momčad koliko je moguće. Višća, bar dosad, nije bio jedan od takvih.

Njegove su igre oscilirale — od nekoliko sjajnih utakmica do onih u kojima su se ljudi doslovno pitali je li uopće bio u momčadi i tražili mu ime u zapisniku. Sve bolje partije u Turskoj u domovini su stvarale sve veća očekivanja od Edina, a s očekivanjima je dolazio i sve veći pritisak. Njegov je odgovor, s druge strane, bivao sve lošiji. Igranje za nacionalnu momčad Bosne i Hercegovine za njega je sasvim sigurno značilo mnogo više nego za mnoge u toj ekipi, ali spoj vlastitih i tuđih očekivanja na njegova je leđa strovalilo veliko i teško breme. Individualna kvaliteta, njegova volja i želja, ništa od toga niti u jednom trenutku nije bilo upitno, ali njegova sposobonost da se nosi s očekivanjima pretvarala ga je u nogometnog Edwarda Hydea.

Uglađeni majstor, čovjek koji zna što hoće i kako to napraviti, kako biti najbolji i kako trpati najbolje, taj turski Edin Višća, nogometni doktor Henry Jekyll, u bosanskim se noćima neželjeno transformira u nesretnog, tužnog, lošeg Edina Višću.

Nogometna reprezentacija BiH čeka novog izbornika koji tek treba predstaviti svoju ideju i plan po kojem bi se trebalo boriti za Svjetsko prvenstvo za dvije, odnosno Europsko za četiri godine. Višća je igrač koji je na vrhuncu svoje nogometne karijere, koji će u veljači proslaviti 31. rođendan i koji bi po svemu što radi u svom klubu u tom ciklusu morao biti jedan od ključnih igrača reprezentacije.

Ali čudnovatu će priču umjesto nas morati okončati sam Edin; odložiti olovku, istrčati na teren, završiti ispovijest i reprezentativni život jednog od dvojice likova. Nadajmo se da će, za razliku od Roberta Louisa Stevensona, ostaviti samo Jekylla.

Ofanzivni vezni naše reprezentacije, Edin Višća, u posljednjih nekoliko sezona postao je veliko ime u turskom fudbalu.
Već neko vrijeme jedan je od najvažnijih igrača turskog prvaka Basaksehira, a u 3. kolu Lige prvaka pobrinuo se da definitivno skrene pažnju na sebe i van granica Turske, pa je tako odradio ključnu ulogu (asistencija i gol) u pobjedi svog tima 2:1 nad engleskim velikanom i bivšim prvakom Evrope Manchester Unitedom.

O uspjehu i odličnim partijama Edina, osim turskih, raspisali su se i drugi strani mediji, a interesantnu priču donosi hrvatski portal Germanijak koji je podsjetio “kako je Višća jedna od najvećih Hajdukovih grešaka!”

Na početku priče podsjećaju na Višćin dolazak kao 19-godišnjaka, prije 11 godina, u Hajduk na probu, i to po preporuci Senijada Ibričića.

– Došao je iz Budućnosti iz Banovića kao igrač koji može pokriti poziciju stopera i desnog bočnog. Trener Bilih tada je bio Ante Miše, a Višća je zaigrao u prijateljskom susretu protiv Dugopolja na otvaranju stadiona Hrvatskih vitezova. No, Hajduk ga nije zadržao te se Višća “pokupio” s Poljuda, a mjesec dana kasnije završio je u Željezničaru. Tu nije bio kraj njegovim problemima. Zbog administrativnih problema nije mogao igrati u prvih šest mjeseci. Bilo je to razdoblje u kojem mu nije bilo lako. U ljeto 2011. Višća je za 400.000 eura otišao u turski Basaksehir. Klub osnovan 1990. četiri je godine ranije izborio ulazak u najviši rang turskog nogometa. Prošao je s Basaksehirom ispadanje u drugu ligu i ekspresni povratak, a zatim i iznenađujući naslov protekle sezone, piše Germanijak, dodajući kako je u toj misiji Višća bio jedan od ključnih igrača.

Definitivno je naš ofanzivac postao ikona turskog kluba, za koji je do sad postigao 104 gola i ubilježio čak 100 asistencija! Višćina trenutna vrijednost na Transfermarktu je za današnje uslove sitnih 12,5 miliona eura.

Ofanzivni vezni naše reprezentacije, Edin Višća, u posljednjih nekoliko sezona postao je veliko ime u turskom fudbalu.
Već neko vrijeme jedan je od najvažnijih igrača turskog prvaka Basaksehira, a u 3. kolu Lige prvaka pobrinuo se da definitivno skrene pažnju na sebe i van granica Turske, pa je tako odradio ključnu ulogu (asistencija i gol) u pobjedi svog tima 2:1 nad engleskim velikanom i bivšim prvakom Evrope Manchester Unitedom.

O uspjehu i odličnim partijama Edina, osim turskih, raspisali su se i drugi strani mediji, a interesantnu priču donosi hrvatski portal Germanijak koji je podsjetio “kako je Višća jedna od najvećih Hajdukovih grešaka!”

Na početku priče podsjećaju na Višćin dolazak kao 19-godišnjaka, prije 11 godina, u Hajduk na probu, i to po preporuci Senijada Ibričića.

– Došao je iz Budućnosti iz Banovića kao igrač koji može pokriti poziciju stopera i desnog bočnog. Trener Bilih tada je bio Ante Miše, a Višća je zaigrao u prijateljskom susretu protiv Dugopolja na otvaranju stadiona Hrvatskih vitezova. No, Hajduk ga nije zadržao te se Višća “pokupio” s Poljuda, a mjesec dana kasnije završio je u Željezničaru. Tu nije bio kraj njegovim problemima. Zbog administrativnih problema nije mogao igrati u prvih šest mjeseci. Bilo je to razdoblje u kojem mu nije bilo lako. U ljeto 2011. Višća je za 400.000 eura otišao u turski Basaksehir. Klub osnovan 1990. četiri je godine ranije izborio ulazak u najviši rang turskog nogometa. Prošao je s Basaksehirom ispadanje u drugu ligu i ekspresni povratak, a zatim i iznenađujući naslov protekle sezone, piše Germanijak, dodajući kako je u toj misiji Višća bio jedan od ključnih igrača.

Definitivno je naš ofanzivac postao ikona turskog kluba, za koji je do sad postigao 104 gola i ubilježio čak 100 asistencija! Višćina trenutna vrijednost na Transfermarktu je za današnje uslove sitnih 12,5 miliona eura.

Ofanzivni vezni naše reprezentacije, Edin Višća, u posljednjih nekoliko sezona postao je veliko ime u turskom fudbalu.
Već neko vrijeme jedan je od najvažnijih igrača turskog prvaka Basaksehira, a u 3. kolu Lige prvaka pobrinuo se da definitivno skrene pažnju na sebe i van granica Turske, pa je tako odradio ključnu ulogu (asistencija i gol) u pobjedi svog tima 2:1 nad engleskim velikanom i bivšim prvakom Evrope Manchester Unitedom.

O uspjehu i odličnim partijama Edina, osim turskih, raspisali su se i drugi strani mediji, a interesantnu priču donosi hrvatski portal Germanijak koji je podsjetio “kako je Višća jedna od najvećih Hajdukovih grešaka!”

Na početku priče podsjećaju na Višćin dolazak kao 19-godišnjaka, prije 11 godina, u Hajduk na probu, i to po preporuci Senijada Ibričića.

– Došao je iz Budućnosti iz Banovića kao igrač koji može pokriti poziciju stopera i desnog bočnog. Trener Bilih tada je bio Ante Miše, a Višća je zaigrao u prijateljskom susretu protiv Dugopolja na otvaranju stadiona Hrvatskih vitezova. No, Hajduk ga nije zadržao te se Višća “pokupio” s Poljuda, a mjesec dana kasnije završio je u Željezničaru. Tu nije bio kraj njegovim problemima. Zbog administrativnih problema nije mogao igrati u prvih šest mjeseci. Bilo je to razdoblje u kojem mu nije bilo lako. U ljeto 2011. Višća je za 400.000 eura otišao u turski Basaksehir. Klub osnovan 1990. četiri je godine ranije izborio ulazak u najviši rang turskog nogometa. Prošao je s Basaksehirom ispadanje u drugu ligu i ekspresni povratak, a zatim i iznenađujući naslov protekle sezone, piše Germanijak, dodajući kako je u toj misiji Višća bio jedan od ključnih igrača.

Definitivno je naš ofanzivac postao ikona turskog kluba, za koji je do sad postigao 104 gola i ubilježio čak 100 asistencija! Višćina trenutna vrijednost na Transfermarktu je za današnje uslove sitnih 12,5 miliona eura.

Njemački bokser bh. korijena Adnan Ćatić (Felix Sturm) vraća se u ring nakon četverogodišnje pauze i brojnih problema sa zakonom, potvrdio je Bild

Ćatić (41) bi se trebao boriti 19. decembra u Hamburgu, a ime njegovog protivnika još nije poznato.

– Vraćam se svojim korijenima sa Universumom. Spreman sam da opet krenem ka vrhu svijeta – rekao je Ćatić.

Ćatić je pet puta bio prvak svijeta u srednjoj i supersrednjoj kategoriji.

Posljednji meč imao je 2016. godine kada je u dvoboju za WBA prvaka svijeta u supersrednjoj kategoriji savladao Fjodora Čudinova.

Nedugo potom je optužen za doping i utaju poreza, zbog koje je osuđen na tri godine zatvora.

U zatvoru je proveo osam mjeseci, poslije čega je pušten na slobodu zbog žalbenog procesa na presudu.

Njemački bokser bh. korijena Adnan Ćatić (Felix Sturm) vraća se u ring nakon četverogodišnje pauze i brojnih problema sa zakonom, potvrdio je Bild

Ćatić (41) bi se trebao boriti 19. decembra u Hamburgu, a ime njegovog protivnika još nije poznato.

– Vraćam se svojim korijenima sa Universumom. Spreman sam da opet krenem ka vrhu svijeta – rekao je Ćatić.

Ćatić je pet puta bio prvak svijeta u srednjoj i supersrednjoj kategoriji.

Posljednji meč imao je 2016. godine kada je u dvoboju za WBA prvaka svijeta u supersrednjoj kategoriji savladao Fjodora Čudinova.

Nedugo potom je optužen za doping i utaju poreza, zbog koje je osuđen na tri godine zatvora.

U zatvoru je proveo osam mjeseci, poslije čega je pušten na slobodu zbog žalbenog procesa na presudu.

Njemački bokser bh. korijena Adnan Ćatić (Felix Sturm) vraća se u ring nakon četverogodišnje pauze i brojnih problema sa zakonom, potvrdio je Bild

Ćatić (41) bi se trebao boriti 19. decembra u Hamburgu, a ime njegovog protivnika još nije poznato.

– Vraćam se svojim korijenima sa Universumom. Spreman sam da opet krenem ka vrhu svijeta – rekao je Ćatić.

Ćatić je pet puta bio prvak svijeta u srednjoj i supersrednjoj kategoriji.

Posljednji meč imao je 2016. godine kada je u dvoboju za WBA prvaka svijeta u supersrednjoj kategoriji savladao Fjodora Čudinova.

Nedugo potom je optužen za doping i utaju poreza, zbog koje je osuđen na tri godine zatvora.

U zatvoru je proveo osam mjeseci, poslije čega je pušten na slobodu zbog žalbenog procesa na presudu.

Brazilac Arthur Melo tokom ljeta je zamijenio Miralema Pjanića u Juventusu, odnosno Juventus i Barcelona su napravili razmjenu svojih playmakera.

Brazilski veznjak nije dobro počeo sezonu u Torinu, ali protiv Spezije je odigrao solidan meč, a Juventus je svog protivnika dobio sa 4:1.

Prenio je i svoje utiske o igranju u Italiji.

“Moram priznati da sam iznenađen. Čovječe, ovdje je zaista mnogo kvalitetnih igrača, ovo je iznenađenje. Mnogo je jakih ekipa i mnogo, mnogo, različitih stilova igre. Ipak, Juventus je jako ambiciozan projekat i drago mi je što sam došao ovdje. Fizički se osjećam dobro, počeo sam konačno igrati i mislim da mogu dati još mnogo više. Znam što sam došao ovdje”, kazao je Arthur.

Brazilac Arthur Melo tokom ljeta je zamijenio Miralema Pjanića u Juventusu, odnosno Juventus i Barcelona su napravili razmjenu svojih playmakera.

Brazilski veznjak nije dobro počeo sezonu u Torinu, ali protiv Spezije je odigrao solidan meč, a Juventus je svog protivnika dobio sa 4:1.

Prenio je i svoje utiske o igranju u Italiji.

“Moram priznati da sam iznenađen. Čovječe, ovdje je zaista mnogo kvalitetnih igrača, ovo je iznenađenje. Mnogo je jakih ekipa i mnogo, mnogo, različitih stilova igre. Ipak, Juventus je jako ambiciozan projekat i drago mi je što sam došao ovdje. Fizički se osjećam dobro, počeo sam konačno igrati i mislim da mogu dati još mnogo više. Znam što sam došao ovdje”, kazao je Arthur.

Brazilac Arthur Melo tokom ljeta je zamijenio Miralema Pjanića u Juventusu, odnosno Juventus i Barcelona su napravili razmjenu svojih playmakera.

Brazilski veznjak nije dobro počeo sezonu u Torinu, ali protiv Spezije je odigrao solidan meč, a Juventus je svog protivnika dobio sa 4:1.

Prenio je i svoje utiske o igranju u Italiji.

“Moram priznati da sam iznenađen. Čovječe, ovdje je zaista mnogo kvalitetnih igrača, ovo je iznenađenje. Mnogo je jakih ekipa i mnogo, mnogo, različitih stilova igre. Ipak, Juventus je jako ambiciozan projekat i drago mi je što sam došao ovdje. Fizički se osjećam dobro, počeo sam konačno igrati i mislim da mogu dati još mnogo više. Znam što sam došao ovdje”, kazao je Arthur.

Šef jednog restorana u Torinu, za Tuttosport je ispričao anegdotu s Cristianom Ronaldom iz prosinca 2018. Svega nekoliko mjeseci nakon što je Portugalac iz Real Madrida došao u Juventus, Fiore je prvi put ugostio slavnog nogometaša.

“Osjećao sam se kao u filmu, to neću nikad zaboraviti. Spremao sam se za noćnu smjenu i dobio poziv koji nikad nisam očekivao. Nazvao me Cristiano Ronaldo i rezervirao stol za troje na svoje ime. Odmah sam pristao, ali nisam znao što raditi. Znao sam da je restoran već popunjen, ali sam vjerovao da će rezervacije od 19:30 završiti do 21:30, kada je on rezervirao stol. Za svaki slučaj sam posudio još jedan stol iz obližnjeg restorana i postavio ga u kut”, sjeća se Fiore.

Međutim, Ronaldo, njegova djevojka Georgina i sin Cristiano junior pojavili su se sat i pol vremena ranije.

“Stigli su u 20 sati i nisam znao što raditi. Gosti su ostali bez teksta, nitko nije progovarao, a ni pomislio ustati. Svi su gledali u Cristiana. Odveo sam ih do ‘posuđenog’ stola, a kako je vrijeme prolazilo, nitko nije ustajao. Cristiano se nije bunio. Tada sam prije svega shvatio da je sjajan čovjek, a ne samo najbolji igrač na svijetu. Reći ću vam da bi ljudi, koji su manje slavni od njega, otišli za manje od pet minuta i jako arogantno se ponašali. On je svoj stol čekao gotovo 40 minuta.”

Šef jednog restorana u Torinu, za Tuttosport je ispričao anegdotu s Cristianom Ronaldom iz prosinca 2018. Svega nekoliko mjeseci nakon što je Portugalac iz Real Madrida došao u Juventus, Fiore je prvi put ugostio slavnog nogometaša.

“Osjećao sam se kao u filmu, to neću nikad zaboraviti. Spremao sam se za noćnu smjenu i dobio poziv koji nikad nisam očekivao. Nazvao me Cristiano Ronaldo i rezervirao stol za troje na svoje ime. Odmah sam pristao, ali nisam znao što raditi. Znao sam da je restoran već popunjen, ali sam vjerovao da će rezervacije od 19:30 završiti do 21:30, kada je on rezervirao stol. Za svaki slučaj sam posudio još jedan stol iz obližnjeg restorana i postavio ga u kut”, sjeća se Fiore.

Međutim, Ronaldo, njegova djevojka Georgina i sin Cristiano junior pojavili su se sat i pol vremena ranije.

“Stigli su u 20 sati i nisam znao što raditi. Gosti su ostali bez teksta, nitko nije progovarao, a ni pomislio ustati. Svi su gledali u Cristiana. Odveo sam ih do ‘posuđenog’ stola, a kako je vrijeme prolazilo, nitko nije ustajao. Cristiano se nije bunio. Tada sam prije svega shvatio da je sjajan čovjek, a ne samo najbolji igrač na svijetu. Reći ću vam da bi ljudi, koji su manje slavni od njega, otišli za manje od pet minuta i jako arogantno se ponašali. On je svoj stol čekao gotovo 40 minuta.”

Šef jednog restorana u Torinu, za Tuttosport je ispričao anegdotu s Cristianom Ronaldom iz prosinca 2018. Svega nekoliko mjeseci nakon što je Portugalac iz Real Madrida došao u Juventus, Fiore je prvi put ugostio slavnog nogometaša.

“Osjećao sam se kao u filmu, to neću nikad zaboraviti. Spremao sam se za noćnu smjenu i dobio poziv koji nikad nisam očekivao. Nazvao me Cristiano Ronaldo i rezervirao stol za troje na svoje ime. Odmah sam pristao, ali nisam znao što raditi. Znao sam da je restoran već popunjen, ali sam vjerovao da će rezervacije od 19:30 završiti do 21:30, kada je on rezervirao stol. Za svaki slučaj sam posudio još jedan stol iz obližnjeg restorana i postavio ga u kut”, sjeća se Fiore.

Međutim, Ronaldo, njegova djevojka Georgina i sin Cristiano junior pojavili su se sat i pol vremena ranije.

“Stigli su u 20 sati i nisam znao što raditi. Gosti su ostali bez teksta, nitko nije progovarao, a ni pomislio ustati. Svi su gledali u Cristiana. Odveo sam ih do ‘posuđenog’ stola, a kako je vrijeme prolazilo, nitko nije ustajao. Cristiano se nije bunio. Tada sam prije svega shvatio da je sjajan čovjek, a ne samo najbolji igrač na svijetu. Reći ću vam da bi ljudi, koji su manje slavni od njega, otišli za manje od pet minuta i jako arogantno se ponašali. On je svoj stol čekao gotovo 40 minuta.”

Zabavite se i proverite svoju moć zapažanja – spremili smo vam još jednu skrivalicu!

Na ilustraciji je 35 predivnih konjića. Iako se na prvi pogled čini da su svi isti, jedan se ipak razlikuje od ostalih.

Sigurno ćete ga lako uočiti, pa vam dajemo samo 3 sekunde za to!

Možete li i brže od toga?

Jeste li ga našli? Ako niste, rešenje potražite ISPOD.

Jedno od pitanja bilo je upućeno Alenu Hadroviću, a odnosilo se na njegov odnos sa Zerinom Hećo

Foto: YouTube/Printscreen/Alo.rs

Danas je Milan Milošević ušao u Belu kuću kako bi tokom emisije “Pitanja gledalaca” pretresao najaktuelnije teme u “Zadruzi”. Jedno od pitanja bilo je upućeno Alenu Hadroviću, a odnosilo se na njegov odnos sa Zerinom Hećo.

Zerina Hećo

– Da li si na istu foru razdvojio Zerinu i Dada Glišića, tako što si joj obećavao kule i gradove? – glasilo je pitanje.

– Mene je Zerina kontaktirala na Instagramu zainteresovana za pevanje u mom lokalu. Pošto joj je to preporučila devojka koja se meni dopada, pozvao sam ih obe. Bilo je neko dopisivanje kasnije, nisam je pratio u rijalitiju i ništa nisam znao.

Foto: YouTube/Printscreen

Ona mi je tada delovala kao porodična žena. Posle određenog vremena, rekla mi je da joj je Dado Glišić bivši dečko, a da je sada samo zanima pevanje, ni to toliko. Dado inače nastupa u mom lokalu. Posle me je zvala da se upoznamo u Sarajevu, ja sam joj rekao da mogu kad budem bio u prolazu, jer nisam zainteresovan toliko da dolazim samo zbog nje. Došla je u Beograd na dan, pa smo se upoznali, seli na ručak. Ona je još bila sa Dadom, a to mi je krila. Hteo je on to da mi kaže, ali mene nije interesovalo. Nisam bio spreman za emotivnu vezu, to sam joj rekao kada me je pitala – počeo je Alen.

Posle je počeo haos, rekla mi je da ima rak, da joj je ostalo još šest meseci života. Ja nikada neću obelodaniti te prepiske, dva dana smo proveli u Beogradu. Ljudi su stekli utisak da se borimo za nešto što nije ni postojalo. Za neku vezu, a protiv Dada. Poslala mi je poruku da umire i da dođem. Blokirao sam je na svim mrežama, a onda je krenula ta njena pljuvačina po meni – završio je Alen.

Ljudi, i ovo može da se desi! Ovo je dokaz da vas ljubav možda čeka iza ćoška, ili na lajni…

Živimo u digitalnom vremenu. Radimo preko interneta, družimo se preko skajpa, komuniciramo putem društvenih mreža. I na to se uglavnom žalimo. Nedostaje nam toplina prijatelja, rad u kolektivu i blizina sagovornika. No, kada se poznantsvo sa interneta premesti u realnost i preraste u nešto više, negodovanje nestane i ostaje mesta samo za sreću.

Surfujući Tviterom pronašli smo jednu interesantu objavu:

Elem, nismo mogli na tome da se zaustavimo već smo odlučili da stupimo u kontakt sa ovom mladom damom  Reč je o Jeleni Korizmi koja je čoveka iz snova upoznala preko Tvitera.

Ovo je njena ispovest:

– Pre svega moram da naglasim da je u to neko doba kada smo se nas dvoje zapratili Tviter kao mreža bila mnogo manje aktuelna nego danas. Tada sam već neko vreme bila korisnik Tvitera, a onda se Andrej pojavio. Jedna zanimljiva stvar je da smo nalog napravili istog dana, samo godinu dana razlike. Sećam se da sam ga zapratila jer mi je bio jako lep na profilnoj slici, takozvanom avataru. Čitajući njegove tvitove ubrzo sam shvatila da je osim što je lep, duhovit i svestran. Malo po malo, počeli smo da se dopisujemo. Iskreno ne sećam se ko je kome prvi poslao poruku, ali je svako novo dopisivanje sa njim bilo zanimljivo. Vremenom smo postali najbolji drugari. To je značilo da sam recimo u pola dana i noći mogla da ga pozovem ili on mene i da jedno za drugo uvek budemo tu. Družili smo se tako ja mislim oko tri godine. Za to vreme ni on ni ja nismo propuštali priliku da jedno drugom pošaljemo poklon za rođendan ili budemo tu jedno za drugo u nekim bitnim momentima. Svako od nas dvoje je imao svog emotivnog partnera, oboje smo bili upućeni u sve i bezgranično podržavali i poštovali jedno drugo.

– Pošto smo živeli u različitim gradovima, nismo se videli nijednom za to vreme iako smo imali osećaj da se poznajemo čitav život i da se viđamo svaki dan. Igrom slučaja ili sudbine, ne znam, moja mama je zbog svog posla išla u njegov grad pa sam ja pošla sa njom. Tako smo se zvanično i upoznali. Sasvim običan susret, kao da smo se juče videli poslenji put, eto toliko smo se dobro poznavali. Ali je taj prvi susret negde po mene bio “koban” da se zaljubim. Iako mi je i ranije bio simpatičan, zaista nisam na njega gledala kao na muškarca, već kao na mlađeg brata jer je on mlađi od mene sedam godina. Posle tog našeg prvog susreta sve je ostalo isto, ništa mi tu nismo menjali sve do jednog dana kada sam ja imala loš dan i neku svoju “tugu”napisala na lajni.

– U jednom momentu mi je stigla poruka od Andreja “Ćao, ja sam došao da te usrećim”. To je, ja mislim, bio prelomni trenutak u našem odnosu. Kasnije sam saznala da je Andrej već tada bio zaljubljen u mene, ali je to vešto krio. Ubrzo nakon toga dogodio se i naš drugi susret za koji postoji posebno zanimljiva priča. Naime, seli smo u kafić, poručili piće i bukvalno ni od kuda se stvorila starija žena romske nacionalnosti i sela za naš sto. Nas dvoje, izbezumljeni, nismo znali šta nas je snašlo. Sama je uzela moju ruku i okrenula da vidi dlan, pita me: – Jel imaš nekog na slovo A? rekoh – imam sestru. Kaže – Ne ne, jel imaš neko muško? Rekoh imam druga i pokažem rukom na Andreja. Kaže ona meni – “E pa udaćeš se za tog druga”. Iskreno, nasmejali smo se oboje i nismo je uzeli za ozbiljno. U tom momentu ja sam bila u vezi koja se brzo potom prekinula.

– Par meseci kasnije smo se Andrej i ja našli u Beogradu. Bilo je hladno, šetali smo gradom ruku pod ruku, nekako se osećalo da će se nešto desiti između nas. Taj čin prvog poljupca je bio jako neprijatan, ne zato što nije bio lep, već zato što nismo znali šta sledi posle njega, u smisli da li ćemo pokvariti naš prijateljski odnos ako uđemo u vezu. Taj strah se osetio kod oboje. Odlučili smo da ipak želimo vezu pa šta nam Bog da. Tih par dana u Beogradu smo proveli sjajno, družili smo se sa ljudima koje smo takođe upoznali na Tviteru.

– Sve to je negde prekinuo Andrejev odlazak u inostranstvo. Tih par meseci smo živeli na telefonu, pričali smo satima o raznim stvarima, a onda se u jednom momentu provukla i priča da bismo po njegovom povratku mogli da živimo zajedno, što smo i ostvarili kada se on vratio. Dugo smo razmišljalil, čak smo i kupili karte da se preselimo na Maltu, međutim izbor je ipak pao na Beograd.

– Zajednički život je bio vrlo lep u smisli slagali smo se kao i obično i bili usmereni jedno na drugo. Ne dugo posle našeg dolaska u Beograd ostala sam u drugom stanju. Našoj sreći nije bilo kraja. Andrej je na mene gledao kao na sve na ovom svetu. To dete je zaista začeto iz najveće moguće ljubavi. Nažalost vrlo brzo sam imala spontani pobačaj i u jednom danu se srušio čitav svet. Iako toliko godina mlađi, Andrej je mnogo jači mentalno od mene. Vukao me je bukvalno sa dna, nedozvoljavajući da potonem. Nekoliko meseci kasnije se sve, pa i mi, vratilo u normalu, oboje smo radili, vodili lep i lagodan život. Skoro dve godine kasnije na red je došla i druga trudnoća, opet ista priča, opet neizmerna sreća, pa suze, tuga i bol. Danima mi se život raspadao. To je bio prvi i jedini put kada sam pomislila da će me Andrej ostaviti.

– U svemu tome on je jednog dana, ispred Maxi-ja stao i mrtav ozbiljan pitao “Je li, a jel’ bi se ti udala za mene” Smejala sam se kao luda, ljudi oko nas nisu znali šta ih je snašlo. U svom nekom fazonu sam mu rekla “A šta mi teško”. Tako sam zaprošena. Odlučili smo da napravimo malu svabu. Venčali smo se u avgustu, negde kad je Beograd najlepši, kad nema guzve i puno ljudi. Žurku smo napravili u jednom malom restoranu na Adi, pored jezera. Iako sam sedam dana pre toga imala operaciju, izdržala sam je na nogama, ipak je to bio jedan od najsrećnijih dana u našem životu.

– Za kraj želela bih nešto da pojasnim ljudima koji se upoznaju preko društvenih mreža:

Nije sve uvek ovako sjajno i lepo, čuvajte se i pazite s kim ulazite u komunikaciju.

Jelenina i Andrejeva priča dokaz je da život ume prijatno da nas iznenadi, da je pun obrta i čuda, za one koji znaju da prate znaju i veruju u ljubav.

U Gornjim Orlovcima kod Prijedora u izuzetno teškim uslovima živi samohrani otac dvoje djece Tomislav Ćosić (45).

Životna priča Tomislava ostavlja u nevjerici.

Jedan njegov sin preminuo je nakon što ga je udario automobil, a supruga se preudala i ostavila Tomislava sa dva maloljetna djeteta.

– Imam sina od 13 godina i ćerkicu koja ima tri godine. Supruga me ostavila i preudala se. Sada u aprilu je bilo godinu dana kako je otišla. Malecka je imala osam mjeseci kada nas je ostavila, tako da sam sada sam. Radio bih, ali šta ću sa maleckom. Borim se –priča tihim glasom Ćosić.

Sa djecom stanuje na spratu porodične kuće. Priča da nema priključak za struju, već da električnu energju koristi od brata koji ima priključak.

Porodica Ćosić jedna je od 47 porodica iz Prijedora za koje su obezbijeđeni paketi hrane i higijenskih proizvoda posredstvom grada Prijedora i USAID-a.

– Zahvaljujem se na ovoj pomoći, znači mi mnogo, jer imamo dječiji dodatak od 180 KM i radim za dnevnicu. Drva isto nisam mogao obezbijediti – priča on.

Gradonačelnik Prijedora Milenko Đaković, koji je danas Ćosiću uručio paket pomoći, najavio je i dalju podršku ovom samohranom ocu.

– Nesreću je imao u životu jer mu je jedno dijete poginulo u saobraćajnoj nesreći, žena ga napustila, ostao sam u borbi da othrani decu. Teška porodična situacija. Porodica je izbjegla iz Sanskog Mosta, kupili su ovdje zemlju i počeli garditi kuću, nemaju priključenu ni električnu struju. Želimo pomoći ovoj porodici da steknu osnovne uslove, jer su napravilu kuću, ali imaju velike životne tegobe, on radi na nadnicu. Pomoćemo im i dalje u odgajanju porodice i obezbjeđenju onog što je neophodno da bi čovjek mogao sa porodicom da preživi – obećao je Đaković.

Paket pomoći danas je uručen i porodici Gorana Aleksića iz Garevaca kod Prijedora. Goran nije zaposlen i živi sa suprugom i četvoro maloljetene djece. Njegova supruga Slobodanka ima deformitet kičme.

Aleksići stanuju u trošnoj, zapuštenoj i staroj kući, punoj vlage. Prije četiri godine isključena im je i električna energija.

Predsjednik Skupštine grada Prijedora Ajdin Mešić pakete pomoći uručio je porodicama Edisa Forića i Mersihe Džaferović.

Edis Forić iz Raškovca je otac šest kćerki i nema stalno zaposlenje.

– Zahvaljujem se Centru za socijani rad i gradu Prijedoru za ovu pomoć, borim se, radim na dnevnice, imam jednu kravu. Od šest djevojčica, u školu idu njih četiri-rekao je Forić.

Predsjednik Skupštine grada Prijedora, Ajdin Mešić kaže da su higijensko.prehrambeni paketi obezbijeđeni kroz USAID-ov  projekat „PRO-Budućnost“ .

– Prijedor je jedna od 72 lokalne zajednice koje učustvuju u ovom projektu čiji je cilj da se pomognu višečlane porodice slabijeg matrijalnog stanja. Ispred Grada nastojimo na sve moguće načine da pomognemo takvim porodicama – rekao je Mešić.

Predlog ovog zakona trebalo bi da usvoje poslanici novog saziva Skupštine Srbije.

Vlada Srbije usvojila je na današnjoj sednici Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti jer je neophodno obezbediti striktno poštovanje mera kako bi se zaštitili zdravlje i životi građana, sačuvao zdravstveni sistem, kao i privreda zemlje.

Izmene zakona predviđaju uvođenje ličnih mera zaštite i pojačanu odgovornost građana, za čije sprovođenje su nadležni pored sanitarne, komunalna inspekcija i komunalna milicija, kako za fizička, tako i za pravna lica.

Visina kazni za nenošenje maski u zatvorenom prostoru i nepoštovanje fizičke distance, ostaće nepromenjena (5.000 dinara za fizička lica i od 50.000 do 300.000 za pravna lica), ali će njihova primena biti brža i efikasnija.

Na sednici je doneta odluka da se zaposlenima u zdravstvenim ustanovama iz Plana mreže zdravstvenih ustanova jednokratno isplati novčana pomoć u iznosu od 10.000 dinara.

Foto: Reuters

Korona presek po gradovima u Srbiji

Najkritičnije korona žarište u Srbiji je bez premca glavni grad koji sam beleži skoro 1.000 obolelih dnevno, a epidemiolog i član Kriznog štaba dr Predrag Kon rekao je jutros da očekuje da će taj broj nastaviti da raste. Da je situacija veoma ozbiljna u prestonici ocenio je i gradonačelnik Beograda Zoran Radojičić koji je danas izneo podatak da je svaki peti testirani bio kovid pozitivan.

Odmah posle Beograda na listi korona žarišta je i Novi Sad koji u poslednja 24 sata broji 157 zaraženih.

Sledi Valjevo gde je zabeleženo 80 novih slučajeva zaražavanja, što je porast u odnosu na jučerašnjih 64. U svim opštinama Kolubarskog okruga broj kovid pozitivnih se povećava, osim opštine Osečina gde juče nije zabeležen nijedan novi slučaj kovida.

Kragujevac koji je u prethodnom periodu bio u vrhu ove neslavne liste, a onda se “izgubio”, ponovo se popeo na visoko četvrto mesto sa 65 zaraženih u poslednja 24 sata. Odmah posle njega na listi je Kraljevo sa deset manje novih slučajeva – odnosno 55 novoobolelih.

Treći najveći grad u Srbiji – Niš, se našao na šestom mestu današnjeg korona preseka sa 50 novih potvrđenih slučajeva. U stopu ga prati Šabac sa 42 zaražena, a u vrh liste je izbila i Loznica sa 33 novozaraženih.