Month: February 2021

Učitelj osnovne škole u Luivilu u Kentakiju ulepšao je dan desetogodišnjoj učenici sa spina bifidom, rascepom kičmenog stuba, zbog kojeg je u invalidskim kolicima i rastopio srca svima na internetu, kada ju je nosio na leđima tokom školskog izleta.

Rajan King je učenica četvrtog razreda, ali zbog ovog urođenog defekta, nalazi se u invalidskim kolicima. Kako do sada nije mogla na izlete, uvek bi se rastužila dok su njeni drugove prepričavali kako su se proveli.

Ovog puta izlet je bio avanturističniji. Razred je išao da vidi izložene fosilne grede duž reke Ohajo, a njena majka nije želela da Rajan to propusti.

– Dobila sam ranac od prijatelja i rekla sam učitelju da ću je staviti na leđa i nositi na izlet – rekla je njena majka Šeli King.

Dok je to pričala učitelju, uskočio je njegov kolega Džim Frimen i rekao da će mu biti drago da je on nosi na izlet.

Ovo je oduševilo devojčicu, ali i njene drugove, jer su napokon zajedno mogli da dožive jednu avanturu.

– Blagosloveni smo ovom školom – deca su shvaćena i prihvaćena – rekla je majka devojčice.

U januaru 2015. Ričard Džonson je postao otac devojčice Persefone. Nakon samo mesec dana, majka ga je ostavila i pobegla s ćerkom u Kaliforniju. Ubrzo je promenila mišljenje i odlučila je da je da na usvajanje, ako Ričard ne dođe po nju.

Ričard Džonson (24) nije puno razmišljao. Ukrcao se na avion i vratio sa ćerkom kući. Majka ih je ostavila sasvim nenadano, a on je uveren da je to rezultat postporođajne depresije. Iako je bio nepripremljen, sam i prestravljen, čvrsto je odlučio da se posveti odgajanju svoje ćerke, a s očevima okupljenima oko stranice “Life of Dad” podelio je svoje iskustvo kako bi motivisao druge koji se nađu u sličnoj situaciji.

– Dani su bili teški i ponekad nisam bio siguran da li ću izdržati pritisak. Proveo sam dosta besanih noći plačući, i držeći svoju ćerkicu dok je spavala jer nisam bio siguran da li ću biti dovoljno dobar tata – samo su neke od stvari koje je podelio ovaj hrabri mladić.

– I dalje ne znamo ZAŠTO je otišla ali sumnjamo da je postporođajna depresija imala velikog udela u tome – napisao je on.

Danima nakon njenog odlaska, Ričard je priznao da se osećao izgubljeno i uplašeno.

– U porodici iz koje ja dolazim svi su ili razvedeni ili samohrani roditelji. Otac nas je napustio i nikada nisam želeo tako nešto za svoju decu. Kada smo ja i Persefonina mama odlučili da imamo decu, želeo sam da im pružim život koji ja nikada nisam imao – iskren je Ričard.

Otkrio je i da što je više mislio na to, više ga je obuzimala panika. Nije znao šta to znači biti otac koji je zadužen za sve, osim onoga što je video na TV-u i na filmovima.

U nameri da ublaži strah koji je osećao, ovaj mladić je pomoć potražio na Internetu i raznim priručnicima za roditelje. Pročitao je svaku knjigu o roditeljstvu koju je mogao da nađe i pregledao stotine videa na Jutjubu od pravljenja kikica, mazanja noktiju do saveta kako sa se izborite sa najčešćim roditeljskim problemima.

A onda je naišao na Fejbuk stranicu „Life of Dad“ koja mu je bila od ogromne pomoći. Njegov post sada ima više od 60.000 lajkova, a mnogi su ga pohvalili zbog hrabrosti i iskrenosti i pružili mu ogromnu podršku.

Ričard je nakon pisma postavio još jednu fotografiju gde je otkrio da je jako iznenađen pozitivnim reakcijama.

Ričard i njegova ćerka danas su srećni, a prijatelji od njega često traže savet. Njegovo pismo postalo je viralni hit pre nešto više od tri godine, a i dan danas se širi društvenim mrežama kao podsetnik da ništa nije nemoguće pa čak ni odgajati dete popuno sam.

Bilećka policija oduzela je automobil „opel vektra“ od M.B. zbog neplaćenih kazni iz ranije počinjenih prekršaja u iznosu od oko 14.700 KM.

Policija je juče na lokaciji Nikšićka raskrsnica u Bileći kontrolisala osobu M.B. koji je upravljao „opelom“ prije sticanja prava na upravljanje vozilom, na automobilu su bile nepripadajuće tablice, a kod osumnjičenog je alkotestiranjem utvrđeno 1,93 grama po kilogramu alkohola – saopšteno je iz PU Trebinje.

Zbog ovih prekšaaja podnesen je zahtjev za pokretanje prekršajnoj postupka Osnovnom sudu u Trebinju.

Admir Sović iz Bihaća prekjuče je ubio svoje troje dece, a potom se obesio. Ova tragedija zavila je u crno Bihać, u kojem su se i juče prepričavali detalji svirepog zločina. U ulici Muje Hrnjice u naselju Mali Lug, na broju dva, kuća od cigle. Ispred kuće dečiji veš. I naslonjeni dečiji bicikli na zid.

„Dnevni avaz“ od policijskih je inspektora dobio na uvid informacije o pozadini ovog neviđenog zločina, odnosno motivima te načinu na koji je Admir ubio svoju decu. Zločin je prijavio Admirov najbolji drug Asim Dulić. Na teren su izašli policijski službenici, a s njima i stručnjak za eksploziv.

– Ostavio je bombu kašikaru, na kojoj je osigurač bio skoro izvučen. Indikativno je da je bombu stavio na komad papira na kojem je napisao poruku za svoju suprugu Leilu – otkriva sagovornik iz policije.

Inspektori su bili šokirani porukama koje su pronašli.

– Napisao je, a što smo pronašli na licu mesta: „Ne sekiraj se, deca su zbrinuta. Nisu gladna otišla na ahiret. Da sam našao i tebe, i tebe bih ubio. Izgubila si ono najdraže. Ali, uzeo sam ti ono najdraže, decu vodim sa sobom, a tebe, k…., nikada niko više neće zvati„mama“.

Papir je bio krvav, kao i zidovi sobe u kojoj su deca spavala.

– Zidovi su krvavi, jer je decu ubio kuhinjskim nožem. Pronašli smo i krvavi nož. U tom oproštajnom pismu vidi se da se on sveti svojoj supruzi. Na kraju joj je napisao, ali to je već nečitko, da proda motor i nekome vrati dug. Dvoje mlađe dece spavalo je jedno pored drugog, dok je najstarije dete bilo na drugom kauču – otkriva izvor Avaza.

Poznat policiji

Takođe, Admir Sović je odranije poznat policiji.

– Poznat nam je kao izvršilac teških krađa. Takođe, prijavljen je za nasilje u porodici 2016. godine, ali ne prema deci, nego prema supruzi. Nikad nismo imali prijave njegovog asocijalnog ponašanja u porodici. Centar za socijalni rad, s kojim imamo odličnu saradnju, nije imao prijave vezane uz njega osim te 2016. godine. I komšije, od kojih smo uzimali izjave, kažu da je bio susretljiv i da je bio voljan pomoći – kaže „Avazov“ izvor iz MUP USK.

Admirov brat ubio se pre dve godine.

Majka završila na Psihijatriji

Leila Sović, majka troje ubijene dece, hospitalizovana je u Kantonalnoj bolnici ”Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću.

Prema saznanjima “Avaza”, ona je dovezena preksinoć u bolnicu u stanju velikog šoka, duboke boli, neverice. Lekari su jedva uspeli ostvariti kontakt s njom.

– Prenoćila je na Odelu psihijatrije, gde je zbog stanja u kojem se nalazi dobila terapiju. Danas (juče, op. a.) po nju je došla rodbina i odvela je kući. Zbog svega što se desilo, njenog stanja, mora stalno biti pod nadzorom rodbine ili lekara kako se njena zdravstvena situacija ne bi zakomplikovala – kazali su iz Kantonalne bolnice.

Majka zahtevala da sahrana ocu i deci ne bude isti dan

Majka ubijene dece zahtevala je da sahrana ocu i deci ne bude isti dan. Tako će Admir Sović biti ukopan na Ostrošcu, a deca sutra u mjestu Brezova Kosa kod Cazina.

Priča o devojčici Elmi iz Bosne nikoga nije ostavila ravnodušnim, a ekipu bosanske televizije “Hayat ba” je čak i rasplakala. Kad pročitate gde i kako živi, i vama će sigurno krenuti suze.

Naime, Elma je učenica drugog razreda i ima sve petice. Jedna je od četvoro dece, a zajedno sa svojim bratom, svaki dan do škole pređe 4 kilometra kroz šumu.

Na pitanje televizijske ekipe “šta bi želela da dobije” odgovorila je:

– Želela bih da imam svoju sobu…. i ništa više.

O tome kako ova porodica živi najbolje govori činjenica da je Elma danas dobila svoju prvu lutku u životu od televizijske ekipe.

Urednica emisije Džena Zeničanin je, zatečena utiscima, po povrtaku kući objavila status:

– Danas sam upoznala djevojčicu Elmu, ima 8 godina. Poslala mi je crtež, na kojem je njena tužna porodica. Toliko tuge u očima osmogodišnje djevojčice. Ima sve petice, ide pješice kroz šumu, 4 km do škole i nazad, a danas je dobila prvu lutku u životu. I da se ne lažemo, ovaj susret mi je bas teško pao“.

Ostatak priče pogledajte u video prilogu:

(Izvor: telegraf.rs)

Veliku Britaniju potresa slučaj Amber Pit (13), devojčice koja se obesila.

Tri dana trajala je potraga za Amber tog juna 2015. godine, a onda je pronađena. Devojčica se obesila u polju, a danas isplivavaju detalji užasne sudbine britanske “Pepeljuge”, kako su je prozvali.

Devojčica se, kako je otkriveno, žalila učiteljici kako ju je u više navrata očuh budio u 1:30 izjutra kako bi obrisala pod. Mnogo je takvih žalbi bilo sa njene strane, ali nije bilo nikog da zaista sasluša i pomogne devojčici.

Amberina bivša učiteljica, Rebeka Bird, ispričala je na sudu detalje koje sama zna.

– Kada ju je probudio u pola dva izjutra kako bi ribala pod, to je bila kazna zato što nije obavila sve kućne dužnosti. Recimo, često bi se pojavljivala u školi u ritama jer joj je to bila kazna zato što je zaboravila da pusti mašinu. Jednom, kada je izgubila gumicu za kosu, očuh joj je oduzeo školski ranac i naterao je da sve stvari u školu nosi u plastičnoj kesi. Amber se žalila da očuh pokušava da je ponizi na sve načine – rekla je učiteljica, dodajući da je bila “izuzetno zabrinuta zbog Amberine porodične situacije”.

Amber je jednom prilikom napisala pismo majci u kom joj je poručila da “samo želi da opet bude njena mala devojčica”.

Amber je pobegla od kuće juna 2015. godine. Živela je sa majkom, očuhom i dvojicom braće, a njeni roditelji su nestanak prijavili tek posle osam sati. Pronađena je obešena tri dana kasnije.

Kada razgovarate sa mladim mamama onda ćete u svakoj njihovoj priči i nevjerovatnoj količini sreće uvijek pročitati i rečenice da su malo više umorne, da nisu spavale ni jele redovno, da se ne sjećaju kada su kafu popile toplu, a odlasku frizeru da mogu samo sanjati.

Slatke muke za svaku mamu su njihov standardni način života i ako ih pitate svaka će vam iskreno reći da se ne bi mijenjala za dane kada su bile same. Ne tako tipična priča o porodu, slatkom iščekivanju i sasvim novom načinu života je ona Marine Blešić, mlade majke porijeklom iz Doboja piše Hayat.

Sa stalnom adresom u Njemačkoj počinje saznanjem da će Marina na svijet donijeti ne jednu, ne dvije, nego tri bebe!

Tri bebe su bile trodupli šok, jer sam prvo mislila da nosim jednu bebu, zatim dvije i na sljedećoj kontroli su mi rekli da nosim trojke. Zaista vam ne mogu opisati koliko smo se iznenadili i radovali u isto vrijeme. Moje bake, kao i moja sestra, dobile su trojke i vjerovatno smo ih genetski, po toj liniji, dobili i mi, prirodnim putem – kaže ova majka iz Doboja.

– U ordinaciji smo bili u čudu kada su nam saoštili. Hiljadu pitanja mi se vrtjelo u glavi, pogotovo što sam u Njemačkoj tada bila kratko vrijeme, pa sam se plašila kako ću sve sama iznijeti. S druge strane, u tim trenucima se zaista ne nadate da bi se to moglo dogoditi baš vama – prisjetila se Marina trenutka kada joj je saopšteno da nosi trojke.

Iznenađen je bio i njen suprug.

– Muž je bio pored mene na ultrazvuku i njegova prva reakcija bila je ustajanje i umivanje hladnom vodom. Poslije je ponavljao da je to nemoguće, a s doktorom smo se šalili da četvrti put ne smijemo ni doći, da nam ne bi rekao da je tu i četvrta beba – kaže kroz osmijeh Marina.

– Trudnoća je od samog početka okarakterizovana kao visokorizična i na svakom ultrazvuku su me upozoravali da ne mora značiti da će sve tri bebe preživjeti. Ali ja sam se osjećala dobro i vodila se tim unutrašnjim osjećajem. Naravno, odrekla sam se puno aktivnosti, jer sam morala uvijek biti na oprezu, ali osjećala sam se dobro. Moram priznati da je strepnja bila svakodnevna – dodala je Marina.

– Rodila sam dvije djevojčice i dječaka. Hitnim carskim rezom, nakon dva dana pokušavanja da se porod odloži, porodilo me 12 doktora specijalista u jednoj bolnici u Minhenu. Porođaju je prisustvovao muž, koji me sve vrijeme nasmijavao, kako bi mi barem malo skrenuo misli. Bila sam svjesna, jer mi nisu smjeli dati anesteziju, plašili su se da će mališanima anestetik ući u krv. Porođaj je trajao pola sata, a ušivanje dva i po sata – dodala je ova hrabra majka.

Prve dane i naredna tri mjeseca proveli su u bolnici, jer su mališani bili na aparatima za disanje, a na početku i u inkubatorima. Rođeni su sa 650, 890 i 1.200 grama, nakon čega su stigli kući.

– Prvo što smo uradili kada smo došli u stan bila je generalna dezinfekcija, jer su nas upozorili da najveće komplikacije dolaze od bakterija, uzimajući u obzir to da su bebe veoma male. Slijede noći bez sna, jer sam morala pratiti njihovo stanje bez pomoći aparata koji upozorava da nešto nije uredu, i bojala sam se da će prosto prestati disati. Naravno, morao je proći i period navikavanja na hranjenje i uspavljivanje tri bebe odjednom. Za tri bebe je, osim troduplog strpljenja, potrebno i troduplo apsolutno svega. Od rođenja im doslovno kupujem od svega po tri komada, od garderobe do igračaka. Tako sam ih navikla i sada dolazi i do čarki među njima, ako nema svako svoje. Strogo praćenje satnice spašavalo me dodatnog stresa. Na početku smo čak zapisivali ko je kada jeo i koliko je spavao, kako bismo znali za ostatak dana. Sada već spavaju po 2 sata dnevno i cijelu noć, te jedu formirane obroke-ističe Marina.

Na kraju razgovora za Hayat TV Marina je rekla da joj je najteže palo to što nema treću ruku.

Čistačica Ljubica Simić je postala prava internet zvezda. Ona već godinama radi u Vestmend bolnici u Sidneju u Australiji, a njeni plesni pokreti su postali čuveni.

Osim što je vredan radnik, ona se trudi i da svojim plesom razveseli pacijente. Često i njih natera da zaplešu sa njom, pa im na kratko skrene misli sa bolesti.

Ona je od strane porodice jednog pacijenta nominovana za Australijsku nagradu dana, zbog njenog ličnog doprinosa i brižnog odnosa prema pacijentima u bolnici.

Ljubica je posala poznata kada je zaplesala salsu sa teško bolesnim pacijentom.

Ona je istakla da joj je veliko zadovoljstvo da uveseljava pacijente i da im pomogne kada može.

– Ja nisam samo čistačica, već volim da pomognem pacijentima. Moja majka je imala rak dojke, pa znam kako izgleda kada je nego zabrinut zbog zdravlja – kaže ona.

Emisija Today Show je uradila priču o njoj, a svi su se složili da ova žena svojom plesnom terapijom širi sreću.

Pogledajte snimke:

Petar Mićić (10) iz Kragujevca, koji boluje od sarkoma potkolenice koji pogađa četvoro u milion dece, ići će na lečenje u Nemačku, pošto je u humanitarnoj akciji, za svega dva dana prikupljeno 150.000 evra koliko košta terapija i boravak u ovoj državi.

Podsećamo, Petrov otac, sveštenik Goran Mićić iz Kragujevca, juče je zamolio javnost u Srbiji da donira novac i pomogne da njegov sin ode u Nemačku na lečenje i tako mu se spase život.

U akciju se uključio i naš portal, zbog čega nam se Goran Mićić naročito zahvalio, a samo od juče prikupljen je veći deo sredstava za lečenje malog Petra.

– Objavite svi, uspeli ste. Za manje od 48 sati obezbedili ste novac za lečenje i ostale troškove u Nemačkoj. Bravo neverovatni ljudi – ushićeno je objavljeno na Instagram stranici “Svi uz Petra Mićića”.

„Nešto mi je govorilo da pristanem. Kaže, vam, Bog mi je rekao da kažem ‘da’, a ja nisam znala zašto“, objasnila je.

Samohrana majka sada vjeruje u čuda nakon što je ne znajući posvojila sestru svog posvojenog sina.

Katie Page iz Kolorada se razvela u ranim tridesetima sa željom da postane majka. 2016. je odlučila udomljavati djecu.

„Bilo je to na mojoj listi za budućnost te sam htjela i posvojiti dijete“; rekla je u intervjuu.

Page je udomila četvero djece prije nego je posvojila svog sina, Graysona, 25.5.2017. Nakon toga je primila poziv o još jednom djetetu koje je trebalo dom, a taj tren ona sada zove „čudom“.

„Ne znam jesam li prije toga vjerovala u čuda, ali sada u meni nema ni malo sumnje“, rekla je Page.

Zamoljena je da se brine za novorođenče Hannah, koju je, kao i Graysona, napustila biološka majka.

„Nešto mi je govorilo da pristanem. Kaže, vam, Bog mi je rekao da kažem ‘da’, a ja nisam znala zašto“, objasnila je.

Nedugo nakon što je dovela Hannah kući primijetila je da je ime njezine biološke majke isto kao ime Graysonove biološke majke.

„Socijalna služba mi je ispričala njezinu priču koja je bila slična kao Graysonova“, prisjeća se Page, „Vidjela sam narukvicu iz bolnice, a ime njezine biološke majke je bilo isto kao ime Graysonove biološke majke. Nije to bilo uobičajeno ime.“

Dva tjedna kasnije je Hannahin socijalni radnik potvrdio da su ona i Grayson zapravo brat i sestra.

„Bila sam sretna samo da Graysonu dam priliku za život i mislila sam da je to dobra odluka, ali nisam osjećala da je dovoljno. Tako da, kako bih mu dala sestru, nisam mogla zamisliti ništa bolje“, rekla je Page sa suzama u očima.

Page je posvojila Hannah 28.10.2018. Kasnije je testom utvrđeno da zaista jesu brat i sestra.

Djeca imaju još jednog brata od 5 mjeseci te ga Page nastoji posvojiti.

„Bila sam samohrana majka u kući sa četiri sobe, a sada je svaka od tih soba puna“, rekla je Page, „Nikada nije dosadno. Ljudi bi me pitali kako to sve uspijevam. Nikada nisam pomislila da ću imati tri bebe, ali Bog nam nikada ne daje više nego što možemo podnijeti.“

Sam Alberry, apologist, je u nedavnoj objavio rekao da se Tijelo Kristovo treba skupiti oko samohranih kršćana koji žele posvojiti.

„Neki samohrani ljudi u našim crkvama će biti u poziciji da mogu posvojiti te će trebati pomoć s tim“, rekao je Alberry, „Crkva bi zaista trebala podržati i pomoći ljudima koji žele posvojiti.“

Jer će uvijek „biti više djece koju će trebati posvojiti nego roditelja u braku koji to mogu učiniti“, to je „predivna stvar“ ako je samohrani kršćanin sposoban posvojiti, rekao je Alberry, zahtijevat će potporu crkvene obitelji kako bi to „dobro prošlo“.

Naglasio je da Psalam 68 govori: „Otac sirotâ, branitelj udovicâ, Bog je u svom svetom šatoru“. I da „nije primarno samo govoriti o nuklearnoj obitelji“, nego o „Božjim ljudima“ kao cjelini.

„Osoba koja nije u braku možda misli: ‘Pa, ja sam samo mama ili sam samo tata i ne mogu biti u ulozi oba roditelja’“, rekao je, „No, zapravo, uz potporu crkvene obitelji, to dijete bi trebalo odrasti u vrlo zdravom obiteljskom kontekstu“.