Agonija roditelja malog Dragoljuba Nikolića (9) trajala je skoro 20 časova, koliko je potrajala potraga i koliko je trebalo policiji i komšijama da vrate nestalo dete njegovoj kući u zagrljaj majke Slađane
Pošto mali Dragoljub nije imao vidljivih povreda, sem što je bio promrzao i gladan, može se reći da je drama oko nestanka još jednog deteta u ovom slučaju imala srećan kraj. Ipak svima je ostala nedoumica zašto se Dragoljub sakrio, čega se uplašio?
Ovu dilemu rešili su njegovi roditelji, koji su predstavnicima Centra za socijalni rad ispričali od čega se Dragoljub sakrio.
– Rekao nam je da ga deca u školi zafrkavaju da u klupe dolazi prljav, a kaže i da se uplašio nakon što je učitelj poručio da roditelji dođu u školu, te da je to razlog zbog kog se sakrio.
Ispričali su Dragoljubovi roditelji, podsećajući da mališan kao i njegovo četvoro braće i sestara aktivno pomažu u poslovima oko imanja i gradnje kuće.
Dragoljub je nestao, juče nešto posle 16 časova. Kako ga roditelji nisu mogli da pronađu alarmirana je policija i uskoro je počela potraga koja je trajala celu noć.
Tužne vesti stižu iz Zagreba gde je u 80. godini preminuo nekada čuveni fudbaler Slaven Zambata.
Centarfor je zlatnim slovama upisan u istoriju Dinamo Zagreba, a nastupao je i za reprezentaciju Jugoslavije.
Za “modre” je odigrao više od 250 utakmica, a bio je strelac čak 156 puta. Kao kapiten je Dinamo vodio do navećeg uspeha u istoriji kluba, trofeja Kupa sajamskih gradova sezone 1966/67 sa 24 golova u antologijskoj sezoni.
Tužne vesti potvrdio je Dinamo koji se oglasio saopštenjem:
– S velikom tugom i bolom u srcu javljamo da nas je u četvrtak, 29. oktobra, rano ujutro zauvek napustio naš proslavljeni fudbaler, naš dragi, omiljeni i nezaboravni “plavi devet” – Slaven Zambata. Jedan od najvećih Dinamovih igrača svih vremena, napadač sa stilom, igrač za fudbalske gurmane i sladokusce, kapiten proslavljene generacije iz 1967. godine, krajem septembra je obeležio svoj 80. rođendan, a duže od šest decenija je bio usko vezan uz maksimirski klub. Bdio je nad svakim rezultatom, svakim potezom, emotivno pratio događanja vezana uz Dinamo. Termin ispraćaja biće saopšteno, a GNK Dinamo ovom prilikom izražava duboko saučešće porodici i prijateljima našeg Slavena – objavili su iz Dinama.
Zambata je rođen 24. septembra 1940. u alkarskom Sinju. U zagrebački tim je stigao 1959. iz Junaka i na debiju najavio velike stvari golom protiv Hajduka u kupu.
Bio je jedan od najboljih napadača Dinama u istoriji, potom je otišao u Belgiju i igrao za Varegem i FK Krosing iz Brisela, da bi zbog teških povreda morao rano da završi karijeru, 1973. u austrijskom Filahu.
I te kako zapažen učinak imao je i u reprezentaciji Jugoslavije za koju je nastupao 31 put, a dao je 21 gol.
Debitovao je 16. septembra 1962. u susretu protiv Zapadne Nemačke (2:2), a poslednji put 1968. igrao protiv Španije (0:0) u Beogradu. Kao kapiten reprezentacije igrao je i na Olimpijskim igrama 1964. u Japanu. Završio je Pravni fakultet, Višu trenersku i Ugostiteljsku školu.
“Juče posle 16 sati nije ga niko video, u 16.15 je nestao, nigde ga nema, sve smo pretražili”
Celu noć trajala je potraga za devetogodišnjim Dragoljubom Nikolićem iz Donjeg Dobrića nadomak Loznice, ali bez rezultata. Za dečakom tragaju policija i vatrogasci, a priključili su se meštani i komšije porodice Nikolić
Dragoljuba su zadnji put videli u sredu nešto posle 16 časova, od tada od učenika trećeg razreda osnovne škole ni traga ni glasa...
Majka devetogodišnjaka Slađana Nikolić nema mira. Kroz suze je zamolila sve ljude dobre volje da pomognu u potrazi za Dragoljubom.
– Od četiri popodne niko ga nije video…nestao je sve smo pretražili nigde ga nismo našli…Zamolila bih sve ako ga vide u beloj dukserici i sivoj trenerci i papučama, da nam jave-rekla je majka Slađana ističući da je mali Dargoljub vredno i dobro dete, te da je sa svojih četvoro braće i sestara pomagao roditeljima u izgradnji kuće.
– Evo vidite ovu kuću deca su sve sa nama radila i uradila…sve su nam pomagali…Došli smo ovde na go plac sa petoro dece, ništa nismo imali, a sve smo uspeli da uradimo- ispričala je Slađana
Potraga za malim Dragoljubom je trajala celu noć, pretraživani su senjaci u okolini, napuštene kuće, staje i drugi objekti. Potraga i dalje traje….
Za devetogodišnjim dečakom koji je nestao juče u okolini Loznice, u selu Donji Dobrić, intenzivno se traga od juče popodne, pošto mu se trag izgubio oko 16 časova.
Kako sa javlja reporterka RTS-a, veliki broj policajaca sa meštanima i rodbinom od juče pokušava da ga pronađe.
Dečak nestao u okolini Loznice
Kako pišu “Novosti” dečak je, sa još četvoro braće i sestara bio kod dede, čija je kuća udaljena oko 500 metara od njihove.
Deda ih je, kako se saznaje, ispratio u vreme kada njihovi roditelji, koji rade od jutra do mraka, stižu kući.
– Na kratkom putu do kuće dečak se izdvojio i nestao – kažu sagovornici ovog portala, komšije B. N. čiji je mališan nestao.
– Čim su deca stigla kući, ispostavilo se da nema jednog od njih. I deca i roditelji su ga dozivali, krenuli da ga traže duž i oko puta, priključio im se i deda, ali bez uspeha. Obaveštena je policija, koja je ubrzo stigla, sa više patrola i vatrogascima. Čitavu noću su pretraživali sve senjake u okolini, napuštene kuće, staje i druga zdanja. Dečaka nisu uspeli da pronađu, pa je traganje nastavljeno – kažu sagovornici ovog portala.
Navodno, dečak je i ranije nestajao. Tako se navodi da je jednom prilikom zatečen, kako spava, na dedinom čardaku, kada su ga jedva probudili.
Srpska pravoslavna crkva danas obeležava praznik posvećen Svetom mučeniku Longinu Sotniku, koji je u crkvenom kalendaru nije upisan crvenim slovom, ali je jedan važan običaj vezan za ovaj dan.
Sveti mučenik Longin bio je prvi oficir koji je, posle Hristovog stradanja, skinuo vojnu uniformu i udaljio se od sveta radi Hrista. Bio je kapetan, starešina vojnika koji su prisustvali raspeću Isusa Hrista na Golgoti, o čemu svedoče jevanđelisti Matej, Marko i Luka. Bio je starešina vojnika, odnosno straže koja je čuvala Hristov grob. Kad su jevrejske starešine saznale za Hristovo vaskrsenje, potplaćivali su vojnike da pronose lažnu vest – da Hristos nije vaskrsao nego da su ga ukrali njegovi učenici. Pokušali su da potplate i Longina, ali on na to nije pristao.
Jevrejske starešine su tada htele da ga ubiju, ali on je saznao za to i zajedno sa dva svoja druga, skinuo svoj vojnički pojas, otišao kod apostola i krstio se, a zatim je tajno napustio Jerusalim i preselio se u Kapadokiju. Tamo se predao postu i molitvi i, kao živi svedok Hristovog vaskrsenja, obratio je mnoge neznabošce u istinitu veru. Potom se udaljio u selo na imanje svoga oca, ali ni tamo ga nisu ostavili na miru. Saznavši gde se Longin nalazi, Pilat je poslao vojnike da ga poseku, ali svetitelj je to provideo duhom. Izašao je u susret svojim dželatima i svratio ih u svoj dom ne kazujući im ko je. Dobro ugošćeni vojnici legli su da spavaju, a Sveti Longin molio se celu tu noć, pripremajući se za smrt. Ujutru je doveo i ona dva svoja druga, obukao se u bele pogrebne haljine, poučio svoje ukućane i pokazao im mesto na jednom brdašcu, gde će ga sahraniti.
Tada se javio vojnicima i kazao im da je on Longin, koga oni traže. Vojnici su se zbunili i zastideli i nisu ni mislili da da ga poseku, no svetitelj je od njih zahtevao da ispune zapovest svog starešine. Tada su posečeni i Longin i dva njegova druga. Longinovu glavu vojnici su odneli Pilatu, a ovaj ju je predao Jevrejima koji su je zakopali u đubre van grada.
Sveti mučenik Longin bio je prvi oficir koji je, posle Hristovog stradanja, skinuo vojnu uniformu i udaljio se od sveta radi Hrista. Bio je kapetan, starešina vojnika koji su prisustvali raspeću Isusa Hrista na Golgoti, o čemu svedoče jevanđelisti Matej, Marko i Luka. Bio je starešina vojnika, odnosno straže koja je čuvala Hristov grob. Kad su jevrejske starešine saznale za Hristovo vaskrsenje, potplaćivali su vojnike da pronose lažnu vest – da Hristos nije vaskrsao nego da su ga ukrali njegovi učenici. Pokušali su da potplate i Longina, ali on na to nije pristao.
Jevrejske starešine su tada htele da ga ubiju, ali on je saznao za to i zajedno sa dva svoja druga, skinuo svoj vojnički pojas, otišao kod apostola i krstio se, a zatim je tajno napustio Jerusalim i preselio se u Kapadokiju. Tamo se predao postu i molitvi i, kao živi svedok Hristovog vaskrsenja, obratio je mnoge neznabošce u istinitu veru. Potom se udaljio u selo na imanje svoga oca, ali ni tamo ga nisu ostavili na miru. Saznavši gde se Longin nalazi, Pilat je poslao vojnike da ga poseku, ali svetitelj je to provideo duhom. Izašao je u susret svojim dželatima i svratio ih u svoj dom ne kazujući im ko je. Dobro ugošćeni vojnici legli su da spavaju, a Sveti Longin molio se celu tu noć, pripremajući se za smrt. Ujutru je doveo i ona dva svoja druga, obukao se u bele pogrebne haljine, poučio svoje ukućane i pokazao im mesto na jednom brdašcu, gde će ga sahraniti.
Tada se javio vojnicima i kazao im da je on Longin, koga oni traže. Vojnici su se zbunili i zastideli i nisu ni mislili da da ga poseku, no svetitelj je od njih zahtevao da ispune zapovest svog starešine. Tada su posečeni i Longin i dva njegova druga. Longinovu glavu vojnici su odneli Pilatu, a ovaj ju je predao Jevrejima koji su je zakopali u đubre van grada.Video Carousel – Najnovije – 238
Posle mnogo vremena od Longinove smrti, kako je zapisao njegov životopisac, u Kapadokiji je oslepela jedna udovica. Pošto lekari nisu mogli da joj pomognu, pošla je sa sinom u Jerusalim da se pokloni svetinjama. Tek što su stigli, njen sin se iznenada razboleo i umro. U toj velikoj žalosti javio joj se Sv. Longin i utešio ju je obećanjem da će joj povratiti vid i pokazati joj sina u nebeskoj slavi. Svetitelj ju je uputio iza gradskih zidina, na smetlište, da tamo otkopa njegovu glavu. Čeprkajući po smetlištu, udovica je u jednom trenutku dotakla glavu svetog mučenika i odmah progledala. Ispunjena radošću, uzela je svetiteljevu glavu, oprala je, okadila i stavila u svoj stan kao najveću dragocenost.
Svi vernici bi danas trebalo da odu u crkvu, da se pomole i upalite sveću za zdravlje svih ljudi, a na putu ka kući, valjalo bi pomoći prvoj osobi koju sretnu. Predanje kaže da će u tom slučaju ovaj svetitelj zauzvrat ispuniti molitve i podariti zdravlje i blagostanje.
U DONjEM Dobriću, kod Loznice, u sredu nešto posle 16 časova, nestao je devetogodišnji dečak, učenik trećeg razreda ovdašnje osnovne škole za kojim traga policija, ali i svi meštani tog lepog sela u Jadru.
Dečak je, sa još četvoro braće i sestara, kao i obično, bio kod dede, čija je kuća udaljena oko 500 metara od njihove.
Deda ih je, kako saznajemo, ispratio u vreme kada njihovi roditelji, koji rade od jutra do mraka, stižu kući.
– Na kratkom putu do kuće dečak se izdvojio i nestao – kažu naši sagovornici, komšije B.N. čiji je mališan nestao.
– Čim su deca stigla kući, ispostavilo se da nema jednog od njih. I deca i roditelji su ga dozivali, krenuli da ga traže duž i oko puta, priključio im se i deda, ali bez uspeha.
Obaveštena je policija, koja je ubrzo stigla, sa više patrola i vatrogascima.
Čitavu noću su pretraživali sve senjake u okolini, napuštene kuće, staje i druga zdanja. Dečaka nisu uspeli da pronađu, pa je traganje nastavljeno.
Navodno, dečak je i ranije nestajao.Tako se navodi da je jednom prilikom zatečen, kako spava, na dedinom čardaku, kada su ga jedva probudili.
Uz svu zabrinutost, koja se podrazumeva u ovakvim i sličnim situacijama, prisutna je nada da se, i sada, nešto slično dogodilo.
Neraskidiva veza koja se rađa između unuka i dede dobro je poznata svima, a njena suština uhvaćena je na ovoj fotografiji nastaloj na padinama Zlatibora.
U mestu Kriva Reka, u opštini Brus, pre 20 godina jedan Milovan je slavio rođenje unuka, a sreća je bila još veća kada je dečak dobio ime po dedi.
Deda i unuk, obojica Milovani, nerazdvojni su od tada. A o ljubavi svedoči i ova slika nastala u razmaku od dve decenije, koju je mlađi Milovan podelio na Fejsbuku.
*DEDA I UNUK / FOTO: PRIVATNA ARHIVA
Dvadeset godina je prošlo i mnogo toga se promenilo, ali ne i ljubav dede i unuka.
– Ponosan sam što nosim dedino ime. Kao mali, insistirao sam da spavam sa njim u sobi iako sam imao svoju. Deda sada ima 85 godina, a meni je 24. Proletelo je vreme – kaže Milovan Kuburović za “Ženu”.
Slika je izazvala oduševljenje među Milovanovim prijateljima, koji uglas kažu da “ništa lepše odavno nisu videli” a mi se sa njima u potpunosti slažemo!