Voditeljka je gostujući u jednoj emisiji prvi put javno otkrila da je rodila dete koje nije preživelo
Suzana Mančić, nije osoba koja previše priča o svom životu, ali je pre nekoliko dana iznenadila sve priznanjem tokom gostovanja u jednoj emisiji.
Voditeljka je gledajući slike, preminulog deteta, Krisa Tigena i njegove supruge, prvi put izjavila, da poznaje taj bol, jer je i sama rodila mrtvo dete.
– Ja sam doživela istu situaciju. Sećam ga se i sećaću se celog života, ali ne bi volela da ovakvu vrstu dokumenta. Rodila sam dete koje nije preživelo. Možda nije trebalo ovo da kažem. Gde leži nas šest žena, gde dolazi poseta, nose šerpice, hranu, tetke, strike, babe, i kažu “Vidi Suzana Mančić”, to je isto kao društvene mreže, a to je bio samo moj bol – rekla je Suzana i dodala:
Voda donosi svezinu, čisti misli, odnosi tugu i neraspolozenje. Silazim do reke uvek kada mi treba pročišćenje, inspiracija i dobra energija.
– To je tvoj teret, tvoje dete i nikoga neće razumeti, samo ti – zaključila je voditeljka
Unuci su posebna radosta za sve bake i deke širom sveta
Veza između unuka i baka i deda i odnos koji oni izgrade vremenom veoma je specifičan i poseban. Ni jedna druga ljubav ne može da se meri sa tim kako se unuci vole, a tome će posvedočiti svaka baka i svaki deka.
Međutim, osim ljubavi i radosti koju donose u život bakama i dekama, unuci mogu i da produže život. Upravo je to sada i nauka dokazala.
Istraživanje u kom je učestvovalo 500 penzionera – baka i deka – koji redovno čuvaju svoje unuke pokazuje da je kod njih rizik od smrti smanjen za više od 30 odsto, u odnosu na one koji nemaju ovu obavezu, a iste su dobi.
Istraživanje takođe pokazuje da briga o drugima – susedima, prijateljima ili rodbini – u poznim godinama generalno doprinosi produženju života, što je dobra vest i za ljude u “zlatnim godinama” koji nemaju ulogu baka i deka. Za sada je nauka pokala da stariji od 70 godina koji brinu o svojim unucima, ali i drugima oko sebe, žive i do sedam godina duže od onih koji to ne čine.
*Foto: Pixabay
Razlog za ovo je veoma jednostavan – briga o drugima donosi dodatnu aktivnost, kognitivnu stimulaciju, planiranje budućnosti, a osećati se potrebnim i od pomoći – dodatno “podmlađuje” mozak. Aktivno starije životno doba doprinosi kvalitetnijem životu, a samim tim i zdravijoj svakodnevici, zbog čega je rezultat očigledan.
Događaj koji crkva praznuje desio se 14. oktobra 911. godine, u vreme cara Lava Mudroga (Filosofa). Bilo je svenoćno bdenje u Bogorodičinoj crkvi Vlaherne u Carigradu. Crkva je bila puna naroda, a negde u pozadini stajao je sveti Andrej Jurodivi sa svojim učenikom Epifanijem. U četiri sata posle ponoći, ugledao je sveti Andrej Presvetu Bogorodicu sa rasprostrtim omoforom iznad naroda, kao da tom odećom pokriva narod.
Povodom toga Pravoslavna crkva i njeni vernici 14. oktobra obeležavaju praznik Pokrova Presvete Bogorodice.
Saborna crkvaFoto: Profimedia
Bila je odevena u zlatokrasnu porfiru, i blistala okružena apostolima, svetiteljima, mučenicima i devicama. Sveti Andrej pokaza rukom Epifaniju i upita ga da li i on vidi “Caricu i gospođu, kako se moli za sav svet”, što Epifanije začuđen potvrdi.
Pokrov Presvete Bogorodice jeste njen omofor (pokrivač) koji je ona razastrla nad Hrišćanima – u viđenju koje je imao prepodobni Andrej Jurodivi i njegov učenik.
Zbog tog događaja uvedeno je praznovanje, da podseća na taj trenutak i na stalno pokroviteljstvo Presvete Bogorodice kad god to od nje vernici molitveno traže. Ovaj praznik je slava manastira Pećke Patrijaršije. Inače, poznat je i pod imenom Pokrovice, Bogorodičin pokrov i Ženski praznik.
BogorodicaFoto: Srbija Danas
U Popovom polju mnoge žene poste pred Pokrovice kako bi se pričestile na sam dan praznika. Slave ga žene da bi lakše rađale i podizale decu. Oni koji nemaju dece se mole na taj dan Presvetoj Bogorodici da dobiju decu.
Crkva je oduvek proslavljala Presvetu Bogorodicu kao pokroviteljku i zaštitnicu hrišćana, koja svojim molitvama umilostivljava Boga prema grešnima. Poznata je po pomoći pojedincima i narodima u ratu i miru, i svuda u nevoljama.
Skandalozna namera mlade majke koja se nijednog trenutka nije pokajala
Ruskinja Luiza Gadzijeva poreklom iz Dagestana nalazi se u pritvoru posle hapšenja usled pokušaja prodaje tek rođenog deteta.
Luiza je probala da za 400.000 dinara proda bebu staru 7 dana s kojom je tek došla kući iz porodilišta. Kao opravdanje policiji, devojka je navela “snažnu potrebu” za operacijom grudi koje je nameravala da učvrsti i poveća, ali i kupovinu novih pari čizama!
“Sedela sam sa sestrom pred porođaj u kući i videle smo neke fantastične čizme u novom katalogu prodavnice. Znale smo da nikada nećemo imati novac za njih. Takođe, oduvek su mi momci govorili da su mi grudi suviše mlitave i male i želela sam da jednom poradim na sebi”, rekla je Luiza šokiranim policajcima.
Ispostavilo se da je sa sestrom već razradila plan da preko crnog tržišta proda bebu. Čak se iznenadila informacijom od sestre koliko se parova javilo da je kupi.
Luiza pred policajcima, Foto: Petrovka38/Moskva 24 printscreen
Prilikom ispitivanja, Luiza je navela i predstavnike jedne grupe na internetu koja se bavi ubeđivanjem majki da ne prodaju bebu, kako su pokušali da utiču na nju da promeni odluku.
“Pokušali smo da je ubedimo da to ne čini. Videli smo da se nećka, ali izgleda nismo uspeli u tome pre vas”, rekli su sa Fejsbuk grupe “Stop prodaji dece” koju je Luiza navela policajcima.
Dete je u međuvremenu preuzeo Centar za socijalni rad.
Ljubov Melnikova (43) nastavnica engleskog jezika iz Moskve, uhapšena je zbog sumnje da je svog četvorogodišnjeg sina Ivana ugušila najlon čarapama, a potom obesila u njihovom domu.
Tragedija se dogodila u nedelju dok je njen suprug sa dve starije ćerke bio na trčanju. Devojčice stare 13 i 14 godina pokušale su da uđu u stan po povratku sa trčanja, ali majka nije htela da im otvori. Tek kada je čula glas supruga otvorila je vrata i samo je njega pustila unutra. Zbunjen, pokušavao je od supruge da sazna zašto ne želi decu da pusti u stan, a onda je ugledao sina kako visi sa njegove sprave za vešanje.
Otac je odmah skinuo dete i pocepao čarape koje su mu bile vezane oko vrata, ali mališanu nije bilo pomoći. On je odmah pozvao policiju i Hitnu pomoć, koja je ubrzo stigla na lice mesta.
Do njihovog dolaska majka je kraj mrtvog deteta stajala nema i nije nikom htela da odgovori zašto ga je ubila. Kako prenose ruski mediji, tokom saslušanja se branila ćutanjem.
Find out what the differences are between Xenon, LED and Halogen lights.
Modern Halogen headlights do a good enough job for normal driving situations, but Bi-Xenon lights are much better, while LED headlights are the best.
If you ever wondered what is the difference between the available headlights, here’s a very short and convincing test, comparing Halogen, Bi-Xenon and LED lights.
As you can see in the video above, the Halogen headlights normal output is around 650/900 Lux, while Bi-Xenon manage to provide 1100/1600 Lux, and LED lights go up to 1600/2200 Lux.
Comparing the high beam lights, Porsche’s Bi-Xenon comes first, with 3800 Lux, followed closely by the LED lights (3600 Lux) and Halogen (2200). As the tester explains, this is rather due to US regulations. LED lights can go much further than the 3600 Lux registered in this test.
But this is not all. When you choose a car, try finding out if it has a cornering function that lights up corners, an automatic switch from high to low beam, as well as a system to avoid blinding oncoming traffic. All these are possible with Halogen and Bi-Xenon lights but LED headlights are much more adaptable and precise.
This sexy slab of green Volkswagen nostalgia began its transformation when it was little more than a rusty blank slate. It was the perfect platform for a high school student with grand plans. When Ben Hobson bought this VW GTI in 1998—more than 20 years ago, with a little more than a fistful of dollars and zero clue as to how things would evolve—it was dented to hell, devoid of bumpers, and missing headlamps.
Building a German car during the Internet’s infancy and in the middle of Kansas proved tough. Ben became a hoarder, collecting Mk2 GTI parts (many of which were obscure and discontinued) for four years. Meanwhile, the Fast & Furious franchise had taken the world by storm, and with it came all manner of aftermarket insanity, causing Ben to fall hopelessly in love with the scene. But since there weren’t a lot of proven mods for his particular 1.8L Volkswagen, creativity took over.
The car was painted a shade of ’73 Porsche 911 Chartreuse green first, but less than a year after the paintjob, nefarious thieves swiped precious items and damaged the factory doors. Not wanting to ditch the classic hatch, Ben utilized his insurance claim to kick-off a full-blown rebuild. Brad Umscheid from Paints Unlimited was brought in to tear the car down to its shell, rework the body, remove any rust, and mold and shave everything, including the engine bay. Afterward, a coat of custom Sikkens paint was sprayed, which remains in flawless condition 15 years later.
With the GTI painted, it was then put in storage where it sat for 10 years. Yes, 10 years! It wasn’t until 2013 that a guy by the name of Kevin Antaki contacted Ben, rekindling his interest in the vehicle. Ben was working in Canada at the time, so the car was shipped to California, where Kevin addressed the Golf’s power upgrades, a decision that proved quite wise. Swapping in a turbocharged 2.0L 16v engine running on modern OBD2 engine management turned the 129-crank-horsepower underachiever into a 318-whp hellion—impressive numbers for something so small.
As Kevin buttoned up drivetrain upgrades during the summer of 2014, Ben prepped for his trip out to California. He turned around and drove the car back to Kansas, a 26-hour engine break-in period that yielded zero issues. With his baby back, Ben then proceeded to tear into his stockpile of parts, opening up the time capsule from 15 years prior. This explains why everything from Ben’s audio and electronics to the old-school turbo motor is era-appropriate and about as clean as it gets.
Fans of the Mk2 chassis will likely appreciate the nose and headlight setup, which features a front-end conversion from the highly coveted European Rallye Golf. Rectangular projector lights and unique grille noted, we move to the Wiechers rollcage and Happich pop-out glass inside. While the rarity of this ‘cage is indisputable (Ben only knows of two others in existence), it is the pop-out rear windows that earn the most double takes. Available for only a short time during the ’80s, these transparent pieces of awesomeness offer additional depth to the lines of the car, while providing additional airflow during summer months.
Ben’s infatuation with all things retro also led to the discovery of those remarkably rare aluminum rear window louvres, which add an aggressive slope to the rear hatch. Originally made by Astra-Hammond in finite numbers, the louvres merely required some custom brackets and powdercoating prior to install.
As for the one-off wing hanging over the rear sunshade, Ben says his love for DTM touring cars spawned that creation. In his eyes, no company made a rear wing for the Golf that was bold enough, so he took matters into his own hands, turning toward sheetmetal and a template. With an outline created, a structure was then waterjetted and bent to order, while a donor wing was sourced for its aerofoil cross section. In true DTM fashion, this wing remains fully functional, complete with a trio of adjustable mounting points for obtaining varying amounts of downforce. Dusting everything off are strips of integrated LED nodes that double as running lights, brake lights, scrolling turn signals, and clear reverse lamps.
Ben let his “Green Bean” grow organically from the ground up and, after 21 years of ownership, he’s pretty much done. Hell, we would be, too. It’s time to just drive it and enjoy it—what Volkswagen intended when it designed the GTI in the first place, and what Ben does every weekend.
Pevač narodne muzike Borislav Bora Drljača preminuo je danas u Beogradu. Samo dve nedelje pre smrti on je rekao kako oseća da mu se neminovni kraj bliži
Budućnost, kako je rekao, nije video.
– Kakva budućnost?! Nemam ja budućnost. Bar da živim još godinu, dve, tri dana i da umrem. Ako uspem da proguram još koju više i to ti je. Slomila me bolest. Ne volim smrt, al’ šta ću. Kad dođe vreme. Ne znam kako ćete bez mene, kako će ovaj svet bez Bore.
– Volim život i nauživao sam se, al’ još pet-šest da doživim i nek ide u božju mater. Operisao sam bubreg, debelo crevo, melanom, četiri-pet puta sam išao pod nož. Znam samo da ću biti sahranjen pored moje prve žene. Napravio sam spomenik, nisam stavio sliku, ali sve je završeno. Takav je život – rekao je on za Kurir.
Žalio je samo što nema unučad.
– Patim što nemam unučadi. Za čega sam sve ovo stvarao? Jedino ja da napravim dete. Bio sam budala, Rada ostala u drugom stanju i ja joj rekao da očisti. Bila je baba, reko gde ćeš ti sad da rađaš. Želeo sam žensko dete. Nema ništa lepše za roditelje od ženskog deteta. Sinovi su barabe, muškarci nemaju osećaj kao što ima žensko.
– Želeo bih da sam zdrav kao nekada. Da jurim ribe, da ih vodam. Nema koja nije htela, a sad se bliži kraj… Što se tiče životnih grešaka, to kad me pitaš, da ti kažem da ih je malo bilo. Imao sam sreće, a bogami i pameti. Nisam imao nekih težih povreda. Moje pesme ostaju narodu zato što su životne. To je moje bogatstvo. Moj početak i kraj – kazao je on.
Podsetimo, pevač narodne muzike napustio nas je u svojoj 79. godini života.
Legendarni pevač Bora Drljača, koji je preminuo juče u 80. godini, nakon borbe sa teškom bolešću, biće sahranjen sahranjen u sredu, 14.10. u 13.30 časova na Novom bežanijskom groblju.
Bora Drljača je za života javno govorio o drugoj ženi, bratu, ali i smrti, dok će njegove reči dotaći mnoge
– Znam da ću biti sahranjen pored moje prve žene. Napravio sam spomenik, nisam stavio sliku, ali je sve završeno. Takav je život – kazao je svojevremeno.
